Sje­ćanja u gla­so­vi­ma vje­tra

Aleksandra Rajković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Sje­ćanja u gla­so­vi­ma vje­tra

BANjA LU­KA - Ro­man "Gla­so­vi u ve­tru" Groz­da­ne Olu­jić, ko­ji je do­bio NIN-ovu na­gra­du za 2009. go­di­nu, pro­mo­vi­san je u sri­je­du uve­če u vi­je­ćni­ci Ban­skog dvo­ra Kul­tur­nog cen­tra.

Na pro­mo­ci­ji su, osim autor­ke, go­vo­ri­li član ži­ri­ja za NIN-ovu na­gra­du Ale­ksan­dar Jo­va­no­vić, ure­dnik knjiže­vnog pro­gra­ma u Ban­skom dvo­ru Kul­tur­nom cen­tru Ru­ži­ca Šu­ka­lo i Igor Si­ma­no­vić.

- Ne bih re­kla da je NIN-ova na­gra­da kru­na mo­je ka­ri­je­re, ali sva­ka­ko jes­te zna­čaj­na na­gra­da. Uto­li­ko pre što sam u je­dnom pe­ri­odu sa ra­nim ro­ma­ni­ma bi­la dru­ga kao kan­di­dat. Oči­gle­dno je da NIN-ova na­gra­da mno­go zna­či, a ni­sam ni bi­la sve­sna to­ga - is­ta­kla je Groz­da­na Olu­jić.

Ona ka­že da je "Srpska knjiže­vna za­dru­ga" obja­vi­la čet­vrto iz­danje "Gla­so­va u ve­tru", ko­ji su ve­oma tra­že­ni kod či­ta­la­ca.

- Ču­la sam da je 30 hiljada pri­me­ra­ka pro­da­to i pros­to ne mo­gu da ve­ru­jem da naš na­rod to­li­ko či­ta - re­kla je Olu­ji­će­va.

Na­gra­đe­ni ro­man go­vo­ri o naj­zna­čaj­ni­joj po­ro­di­ci u mit­skom mjes­tu Ka­ra­no­vu.

- "Gla­so­vi u ve­tru" pri­ča­ju o se­ćanju i za­bo­ra­vu, jer gla­vni ju­nak, psi­hi­ja­tar Da­ni­lo Arac­ki, ima ve­li­ki strah da ne po­čne da za­bo­ravlja. Ra­zlog za to je što je njegov prvi pa­ci­jent bi­la de­voj­ka ko­ja ni­je mo­gla da se se­ti ni ka­ko se zo­ve. Ta Ru­ža Ra­šu­la pro­vla­či se kroz ce­li ro­man, kao i strah gla­vnog ju­na­ka. Ta­da on shva­ta da je je­zik taj ko­ji pam­ti - is­pri­ča­la je Groz­da­na Olu­jić.

Gla­vni ju­nak njenog ro­ma­na, ži­ve­ći u Ame­ri­ci, ba­vi se pro­ble­mom sje­ćanja i is­to­vre­me­no tra­ga za svo­jim nes­ta­lim bra­tom. Umjes­to njega, pro­na­la­zi bra­to­vog si­na. Taj bra­tov sin mu bu­di na­du da pos­to­ji mo­gu­ćnost po­vrat­ka u zemlju ko­ju je os­ta­vio i da bez pa­mćenja ne­ma ni­če­ga.

- U je­dnom tre­nut­ku on pri­ča svo­jim ko­le­ga­ma o na­šoj na­ro­dnoj po­ezi­ji i shva­ta da smo je­din­stve­na zemlja na sve­tu ko­ja je uspe­la da se održi, da na­rod oču­va svoj iden­ti­tet i da op­sta­ne pet sto­ti­na go­di­na za­hvaljuju­ći po­ezi­ji - is­ti­če Olu­ji­će­va.           

Član ži­ri­ja ko­ji je odlu­či­vao o NIN-ovoj na­gra­di Ale­ksan­dar Jo­va­no­vić na­gla­ša­va da je ro­man "Gla­so­vi u ve­tru" osvo­jio prvo mjes­to u vrlo oš­troj kon­ku­ren­ci­ji.

- Ro­man Groz­da­ne Olu­jić je ve­oma do­bro kom­po­no­van, ima ja­san po­če­tak i kraj. Sa dru­ge stra­ne, to je ro­man ko­ji se le­po či­ta i ima pri­ču ko­ja te­če svo­jim to­kom. Reč je o ro­ma­nu ko­ji se oslanja na na­šu tra­di­ci­ju i mo­tiv se­oba, ali i na pis­ce kao što je Mi­loš Crnjan­ski, po­ma­lo na Ste­va­na Rai­čko­vi­ća, ali i na pret­ho­dne knjige Groz­da­ne Olu­jić - ka­že Jo­va­no­vić.

On do­da­je da ro­man sa radnjom smje­šte­nom na kraj 20. vi­je­ka do­no­si sa so­bom gla­vnog ju­na­ka ko­ji tra­ga za svo­jim iden­ti­te­tom i ko­re­ni­ma.

- Si­gur­no je da su "Gla­so­vi u ve­tru" sa­ga o se­oba­ma na­šeg na­ro­da. Ro­man se za­vrša­va sve­tli­jom bo­jom, ko­ja nu­di na­du i op­ti­mi­zam - re­kao je Ale­ksan­dar Jo­va­no­vić. 

Baj­ke       

Groz­da­na Olu­jić je na­pi­sa­la ne­ko­li­ko zbir­ki baj­ki, "Se­de­fna ru­ža i dru­ge baj­ke", "Ne­bes­ka re­ka i dru­ge baj­ke", "De­čak i prin­ce­za", "Princ obla­ka", "Zla­tni tanjir", "Ka­men ko­ji je le­teo", "Sne­žni cvet", ro­man-baj­ku "Zvez­da­ne lu­ta­li­ce". Po njenim baj­ka­ma snimljene su plo­ča i ka­se­ta "Se­de­fna ru­ža" u in­ter­pre­ta­ci­ji Mi­je Ale­ksi­ća, uz mu­zi­čku pratnju La­ze Ris­tov­skog. Svjet­sku pre­mi­je­ru na po­zo­ri­šnim das­ka­ma baj­ke Groz­da­ne Olu­jić ima­le su u po­zo­ri­štu u ame­ri­čkoj drža­vi Njujork.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.