Sirovina

Ako išta na cijelom svijetu uistinu može da zasluži da bude nazvano sirovinom, onda smo to mi, ljudi. Stanje sirovosti određeno je trenutnom neuobličenošću, nedorečenošću, nedovršenošću, ali uvijek u odnosu na predstojeću mogućnost uobličenosti, dorečenosti, dovršenosti. U ovom smislu, mi smo, kao stvorenja uvjerena u naš povlašćen nadsirovinski položaj, premda se pred nama ukazuju beskonačne mogućnosti uobličavanja naših pojedinačnih ličnosti, u najmanju ruku sirovi kad nazivamo sirovinom, na primjer: željezo, zato što nije izliveno u klin, buzdovan, potkovicu; ili brezu, zato što joj stablo i grane nisu pretvoreni u ogradu, metlu, hartiju; ili gusku, zato što joj džigerica nije samljevena u jetrenu paštetu...

Naravno da mi, kao i sva ostala bića, ne možemo da opstanemo bez djelovanja na ono što nas okružuje, a pogotovo bez djelovanja na način koji naš opstanak podrazumijeva. To znači da mi sve ono što nas okružuje moramo da posmatramo, samjeravamo i prerađujemo u odnosu na zahtjeve našeg tjelesnog i duhovnog opstanka, ali valja priznati da taj naš odnos prema stvarnosti odražava upravo našu nesavršenost i našu zavisnost od svega, te da sve to od čega mi nužno zavisimo nije nužno zavisno od nas. Dakle, cjelokupna stvarnost, koju mi doživljavamo kao sirovinu i djelujemo na nju u skladu sa našim nasušnim potrebama, u stvari, djeluje na nas, kao na prevashodno zavisnu sirovinu svijeta koji nije zavisan od nje, i, uz naše dobrovoljno učešće ili bez njega, čini od nas manje ili više uobličene, dorečene, dovršene, pojedinačne čovjekolike proizvode.

Koliko je sirovo to da čovjek sa nadsirovinskog stanovišta smatra sirovinom za svoje poduhvate životinje, biljke, tvari, koje djeluju na njega i od kojih on zavisi, toliko je sirovo i da on, ponesen strujanjem osjećaja nadsirovinskog stanovišta, smatra sirovinom za svoje poduhvate druge ljude, budući da oni takođe djeluju na njega i da on zavisi od njih. Tako, sirovost čovjeka srazmjerna je njegovom svjesnom ili nesvjesnom uvjerenju u sopstveni nadsirovinski položaj u odnosu na sve ono što ga okružuje i što on smatra sirovinom za podvrgavanje vlastitom djelovanju. Ako čovjek ne priznaje sebi da je sirovina i ne obazire se na nagovještaje beskrajnih mogućnosti sopstvenog uobličavanja, onda on nije ljudska sirovina koja se obrađuje u beskonačnoj doradi proizvođenja očovječenja, nego je gotov sirovinski proizvod ljudske sirovosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.