Saša Karalić: Preispitivanje znanja

U svojim radovima bavim se svim onim u šta se usuđujemo da vjerujemo, od religije, preko nauke do politike. Svaka vrsta vjere je neka vrsta fiktivnog ulaganja. Zato se izložba zove "Fiktivna ravan". Svaka vrsta vjerovanja se dešava na određenoj fiktivnoj ravni. Da bi vjerovao u nešto, ti moraš prvo da prihvatiš to kao činjenicu, bila to činjenica ili ne.

Ovo je za "Glas Srpske" rekao vizuelni umjetnik Saša Karalić, Banjolučanin nastanjen u Amsterdamu. Njegova izložba "Fiktivna ravan" biće otvorena večeras u 19 časova u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske.

* GLAS: Centralni rad na ovoj izložbi zove se "O izvjesnosti".

KARALIĆ: Ovaj rad preispituje sam sistem znanja, način na koji je znanje producirano, način na koji se znanje dijeli, način na koji komuniciramo preko znanja. Postoje neke utvrđene činjenice u koje vjerujemo i koje ne preispitujemo, tipa da postoji toliko i toliko planeta u solarnom sistemu, da ima toliko i toliko dana u sedmici. Te stvari se ne preispituju i one su osnova zapadnog sistema znanja. Ovaj centralni rad djeluje dekonstruktivno u odnosu na taj sistem znanja. Kroz određenu presiju pokušavam da natjeram glavni lik u videu da ponavlja pitanja toliko često dok ne izgube svoj smisao. U prvom videu postavljena su mu pitanja koja idu od vrlo generalnih do vrlo ličnih i svaki put kada on misli da je odgovorio tačno, on je kažnjen trčanjem od 25 sekundi. Znači, jedini način da izbjegne kaznu je da namjerno slaže. U drugom videu on postavlja seriju pitanja i ne dobija odgovor na njih. U trećem videu, koji je isto u toj instalaciji, sam ja koji iza kamere kontroliše situaciju i odgovara na ta pitanja koje je on postavio u drugom videu. Znači, radi se o jednom kružnom kretanju pitanja i odgovora, gdje je na kraju taj krug zatvoren bez nekog vidljivog rezultata.

* GLAS: Šta određuje ljudsko saznanje? Šta je tačno, a šta pogrešno?

KARALIĆ: Sama ova instalacija je i moj lični pristup sistemu znanja: znanje kao sistem treba stalno da se preispituje da bi postalo vitalnije, da bi se kretalo dalje. Ako se sistem znanja uzme kao činjenica i kao jedina istina, onda sistem znanja na kojem se čitavo društvo temelji ne može da se razvija dalje. Ostaje se na statusu kvo. Znači, jedino znanje koje ja priznajem u ovom kontekstu je saznanje da sistem znanja treba preispitati i dekonstruisati da bismo se mi razvijali kao jedinka duhovno i materijalno.

* GLAS: U kakvoj vezi su kapitalizam i vjera?

KARALIĆ: Na ovoj izložbi biće jedan video rad iz serije razgovora sa protestantskim sveštenikom iz Holandije, gdje sam mu ja postavio pitanje o kapitalizmu, da li on vjeruje u kapitalizam i šta kapitalizam njemu znači. On kaže da se kapitalizam povodi "zakonom džungle", znači zakonom jačeg. Kako on kaže, hrišćanstvo se oduvijek protivilo tom "zakonu džungle". Ja isto tu negdje posmatram kapitalizam na taj način.   Jasno se vidi da kapitalizam dolazi do tačke ključanja ili tačke razjašnjenja, da je to kao svaki politički sistem koji ima rok trajanja. Sad, koji je sljedeći sistem koji će doći nakon kapitalizma, mi to ne znamo, to zavisi od nas i od nekih novih generacija.

Pop-art

Pop-art je od Endija Vorhola pa nadalje važna stavka u preispitivanju samog kapitalizma. Svaki put kada bi Vorhol naslikao konzervu graha, on ne bi slikao tu konzervu kao centar njegovog opažanja već bi je slikao kao centar preispitivanja samog proizvoda. Znači pop-kultura u umjetnosti ima tu dimenziju preispitivanja samog sistema u kojem postoji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.