Samo je vijest ostala ista...

BANjA LUKA - Izložba "Glasovih 65 godina", koja je otvorena u četvrtak, u Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, privukla je pažnju brojnih posjetilaca, ljubitelja štampanih izdanja.

- Ne pamtim nijedan datum koji me vezuje za ministarski posao, dok nekoliko datuma vezanih za "Glas" i te kako pamtim. Tako, recimo, pamtim 27. septembar 1977. godine kada sam objavio prvi tekst u "Glasu" u kojem je, kada ga je urednik ispravio, bilo više njegove olovke nego moga teksta. Zašto ovo govorim? Samo iz jednog jedinog razloga - da bih progovorio o "Glasovoj" novinarskoj školi iz koje su izrasle mnoge vrsne redakcije i mnogi veliki ljudi i novinari - rekao je otvarajući izložbu ministar prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske Anton Kasipović.

Podsjećajući posjetioce na vrijeme u kojem je "Glas" nastajao, Kasipović je govorio i o određenim pritiscima iz Sarajeva i tadašnjeg "Oslobođenja", koji su "htjeli da unište ideju o osnivanju "Glasa".

- Tadašnji zakon je dozvoljavao da se oglasi objavljuju samo u dnevnim novinama, a mi, Banjolučani, smo htjeli da imamo svoje novine u kojima se možemo oglašavati. Ideja je postojala i valjalo nam je samo okupiti mlade ljude pune entuzijazma koji su bili spremni da se bore za jednu veliku i ispravnu ideju - rekao je Anton Kasipović.

Izložba, čiji je autor Bojana Milošević, prikazuje cjelokupnu istoriju "Glasa", od pojave prvih štamparija pa do perioda u kojem je "Glas" privatizovan, stalno prateći put njegovog razvoja i napretka.

Direktor Narodne i Univerzitetske biblioteke Republike Srpske Ranko Risojević rekao je da su "Glas" novine koje moraju da se ponose svojom istorijom i antifašističkom borbom.

- Istorija "Glasa" je istorija našeg društva i duboko sam uvjeren da će mnogi koji dođu u prostorije Narodne i Univerzitetske biblioteke zastati pored ove izložbe i da će dugo posmatrati dva vremena - ono koje je minulo i ono koje tek dolazi. Tu istoriju su pisali veliki ljudi - kazao je Ranko Risojević.

Dugogodišnji urednik, novinar i reporter "Glasa Srpske" Pantelija Matavulj istakao je da je govoriti o istoriji i sadašnjosti "Glasa Srpske" slično nesigurnom plivaču prebroditi nadošli Dunav pun vrtloga, brzaka, zamki. Jer, upravo je takva i istorija "Glasa Srpske".

- Govoriti o listu koji je kroz 65 godina govorio o svemu, značilo bi pisati i čitati roman, knjige sa nekoliko hiljada stranica. I opet bi bilo malo. Postoje i stariji listovi na ovim prostorima, ali rijetki su oni koji su prošli tako burno i valovito vrijeme, čekajući razne događaje, hitavši im u susret - rekao je Pantelija Matavulj.

Čitave brigade novinara i saradnika, tvrdi Matavulj, stoje iza "Glasa Srpske". Sa sjetom i čuvanim uspomenama Matavulj je pomenuo samo nekolicinu koji su bili novinari ili neposredni saradnici "Glasa": Branko Ćopić, Skender Kulenović, Vlado Dijak, Vilko Vinterhalter, Jaroslav Koleška, Limun Papić, Slavica Kremenović, Ratko Marić, Nikola Guzijan. Nažalost, niko od njih nije više među nama.

- Nema više olovnih slova. Ni fiksira. Nema ni razređivača i mašina "Biser". Otišla je i "Olimpija". Nestala "Lajka". S njom i "Praktika". I cicer. Sve je danas digitalne prirode. Pa još i sajtovi. Portali. Sve to označava transformaciju kakvu nismo mogli ni zamisliti. Samo je vijest ostala ista, tako da sve, opet, počinje iz čovjekove glave - zaključio je Pantelija Matavulj.

Vršilac dužnosti direktora "Glasa Srpske" Boris Dmitrašinović kazao je da je "Glas" uvijek bio u službi istine i svojih čitaoca. Tako će, naglasio je Dmitrašinović, i ostati.

On je zahvalio Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske koja je učinila sve da na najbolji način prikaže razvojni put "Glasa Srpske".

Tone i tone olova

Svi valjda znaju da je "Glas" nastao 31. jula 1943. godine u Župici kod Prejake, nadomak Drvara, u onoj čuvenoj kućici, kućici koja nam je poznata sa raznih fotografija. U prvoj ratnoj redakciji bili su Đuro Pucar, Ilija Došen, Skender Kulenović, Rada Vranješević, Boško Šiljegović, Vilko Vinterhalter i Osman Karabegović. Tehnički, to je bila mala štamparija, ali i te kako važna za budućnost. U Župici je izašlo 25 brojeva, a onda se list preselio u Gornji Ribnik. Glas je nastao u ratu, ali je doživljavao razna pomjeranja. Osjetio je sva društvena talasanja, doživio je nekoliko promjena imena, upamtio je čitave brigade ljudi koji su ispisivali njegove stranice, stotine grafičara, tone i tone olova - rekao je Pantelija Matavulj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.