Sad i Mazoh

U svojim spisima, Markiz de Sad kaže da prilikom pisanja kod pripovjedača ne treba da postoji nikakva strast, nikakva privrženost, nikakva ozlojeđenost, što je nemoguće onda kada ga zbivanje iz pripovijesti dotiče.

Za valjan, ili bar pošten, opis nekog zbivanja, pripovjedač treba da bude na odstojanju od njega, dovoljno udaljen i bezbjedan od svih laži kojima mogu da ga obmanjuju razne predrasude. Pripovijedanje je poduhvat koji ne treba da se suzdržava od najsmjelijeg opisivanja zastrašujućih prizora i događaja, ni od najžustrijeg iznošenja uznemirujućih tvrdnji. Kada je, nakon trideset godina provedenih u zatvoru i u ludnici, Markiz de Sad umro, otpečaćena je njegova oporuka, kojom on zabranjuje bilo kakvo zavirivanje u njegovo tijelo. On je želio da bude sahranjen bez ikakvog obreda, u grobnici iskopanoj u jednom šumarku, i da tragovi njegovog groba zauvijek nestanu, kao i sjećanje na njega. Njegov sin nije uslišio posljednju želju svog oca, pa je Markiz de Sad sahranjen na groblju, uz uobičajen vjerski obred, a njegova lobanja naknadno je iskopana i podvrgnuta frenološkom ispitivanju, koje je oblicima pojedinih dijelova lobanje pripisivalo određene osobine ličnosti.

Baron fon Mazoh i njegova ljubavnica potpisali su ugovor po kojem je on tokom šest mjeseci bio njen rob, uz uslov da za vrijeme svog gospodarenja ona nosi krzno, uvijek kad je to moguće, a pogotovo onda kada je okrutno raspoložena. Njih dvoje su vozom, on u kupeu treće a ona prve klase, otputovali u Italiju, gdje ih niko nije poznavao i gdje nisu privlačili pažnju. Tamo su živjeli u skladu sa potpisanim ugovorom, po svoj prilici onako kako je to prepričala njegova pripovijetka "Venera u krznu", a kasnije i opjevala istoimena pjesma muzičke družine iz plišanog podzemlja Njujorka. Kada se Baron fon Mazoh oženio, gajio je želju da i sa svojom suprugom upražnjava ono što je prethodno iskusio sa ljubavnicom, ali supruga nije imala iste sklonosti i želja mu se nije ostvarila. Budući da mu takav bračni život nije bio uzbudljiv, oni su se razveli, i onda se on vjenčao sa svojom pomoćnicom. Doživjevši doba poodmaklog pedesetogodišnjaka, njegovo duševno zdravlje počelo je da se pogoršava, i posljednje godine svog života proveo je pod stručnim nadzorom osoblja iz ustanova za duševno liječenje.

Čerupanje perja s ljudske duše, kako bi se ona pokazala potpuno ogoljena, duboko je narušilo ovoj dvojici pisaca zdravlje sopstvenih duša, koje su se ipak obesmrtile, i ovjekovječene odzvanjaju svakim oglašavanjem sadizma i mazohizma u nama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.