Rob u fotelji, heroj na sceni

A. RAJKOVIĆ
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Rob u fotelji, heroj na sceni

Voditi pozorište znači stalno ograničavanje, pomalo i ropstvo. Prilagođavanje na naše vreme, novac kojim raspolažemo i onaj koji nam je potreban. To su stege. A ono što se radi na sceni i pred kamerom je apsolutna sloboda

AKO želite da postignete neku atrakciju u pozorištu, nećete uspeti, zato što je cirkus mnogo atraktivniji, a televizija šarenija, glasnija i brža. Zbog toga pozorište danas treba da se posveti isključivo emociji - rekao je za "Glas Srpske" poznati srpski glumac i upravnik "Ateljea 212" Svetozar Cvetković.  

? Dugogodišnji ste član "Ateljea 212", a već duže vrijeme i upravnik. Čime se rukovodite kada birate predstave za repertoar?

? Najviše osećanjem, prvenstveno onim kako bi ansambl želeo da komunicira sa svetskim trendovima u pozorištu, sa modernim teatrom i nečim što bi "Atelje 212" trebao da bude. Naravno, ne smemo zanemariti ni želje publike. Moraju da se pomire neki kompromisi, jer publika uglavnom i dalje želi da se zabavi u pozorištu. Misija svih ljudi koji se bave teatrom mnogo godina jeste da nešto drugo ostave u pozorištu, osim puke zabave. Kada vodite jedno repertoarsko pozorište pravite kompromise, koji ne bi postojali da imate privatni teatar posvećen samo umetnosti.

? "Atelje 212" se jedno vrijeme u javnosti pojavljivao sa sloganom :"Neoprostivi uspeh". Da li se to odnosi na pozorišne i glumačke okvire?

? Kada sam postao upravnik "Ateljea 212" odlučio sam da svaka pozorišna sezona ima naziv, pa je jedna bila "Neoprostivi uspeh". To se poklopilo sa činjenicom da je uspeh u našim relacijama neoprostiva kategorija. Onog časa kada neko doživi veliki uspeh svi se trude da ga sruše. Međutim, to se nije direktno odnosilo na "Atelje 212", nego na generalnu atmosferu. U Srbiji je jako dugo vladalo nešto što se zove negativna selekcija, koja je dovela do toga da oni koji su uspeli, posle ne dobijaju šansu da nešto rade. Još na samom početku karijere shvatio sam da često glumcu daju značajnu nagradu, misle da je to dovoljno i onda mu kasnije ne pružaju mnogo prilika. Ova sezona u "Ateljeu 212" nosi naziv "Med i mleko". To stvara drugačiju sliku, koju ne treba shvatati bukvalno, nego je posmatrati kroz posebne naočare.

? Kako uspijevate pomiriti obaveze pozorišnog i filmskog glumca, a uz to još i upravnika?

? Sve je to zajedno moj posao i deo celokupnog angažmana. Često to posmatram kao neku vrstu jedinstva suprotnosti, jer voditi pozorište znači stalno ograničavanje, pomalo i ropstvo. Prilagođavanje na naše vreme, novac kojim raspolažemo i onaj koji nam je potreban. To su stege. A ono što se radi na sceni i pred kamerom je apsolutna sloboda. Između te slobode i ropstva pronašao sam jedinstvo.

? U kom pravcu ide pozorišna scena u Srbiji?

? Imamo bolje pozorište nego što zaslužujemo, ako pogledamo Beograd. Sa druge strane, u celoj Srbiji imamo tri do četiri teatra u tzv. provinciji, koja još dobro funkcionišu. Ako izuzmemo Novi Sad kao jedno kulturno središte, Sombor, Suboticu, Kruševac, sve ostalo je mrak. Postoje zgrade pozorišta koja ne funkcionišu ili pozorišta gde glumci rade za platu i igraju ono što im se ne igra, publika koja ne zna da li bi došla da ih gleda ili ne, a dolazi zahvaljujući sindikatu. To je vrlo dijametralno različita situacija u odnosu na centre i na ono što jeste Srbija i varoši u njoj: Leskovac, Pirot, Kragujevac. Da ne govorimo o nekim velikim mestima koja nemaju stalno pozorište, poput Čačka. Teatar u Beogradu, što se tiče opreme, fizičkog izgleda pozorišta, infrastrukture i repertoara, zaslužuje da ima jako dobru publiku i kod nas se rađaju dobre predstave.

? Kojim izazovima treba da odgovori pozorište 21. vijeka?

 ? Pitanje je šta danas gledalac treba da doživi u pozorištu, jer se promenilo vreme u kome živimo i ono iziskuje potpuno drugačiji odnos prema kulturi i društvu, nego što je to bilo pre 25 godina. Danas je sve bitno drugačije, okolnosti, tržište, mediji, televizija, način na koji nas mediji napadaju, tako da pozorište ne može da komunicira sa publikom kao ranije. Sada pozorište treba da se što više liši spoljnih sredstava.  

Film "Turneja" 

 

- Veliku produkciju novog filma Gorana Markovića, "Turneja", nikada ne bih mogao sam da radim, bez koprodukcije "Balkan filma" iz Banje Luke, na čijem čelu je moj dugogodišnji prijatelj Tihomir Stanić. Mnogi ljudi iz Republike Srpske su nam pomogli da snimimo "Turneju". Pogledao sam prvi montirani materijal, izgleda veoma dobro i krajem leta ćemo imati gotov film. Pitanje je gde će on prvi put biti prikazan, dotle ima dosta festivala u celom svetu - rekao je Svetozar Cvetković, koji i glumi u "Turneji".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.