Region se oprašta od vječnog dječaka teatra

- Hiljadu puta sam razmišljao o tome da će mene ubiti emocija, da li na sceni ili ovako. Kad god se spusti zavesa, tužan sam. Plakao sam posle svake premijere. Takav sam. Ne mogu da objasnim to. Uvek se pitam da li one kulise koje ostanu u mraku kasnije pričaju između sebe.

Ovim je riječima pokojni Đorđe Marković,  u jednom intervju za "Nezavisne novine", opisao svoj posvećenički odnos prema glumi i pozorištu, što u velikoj mjeri objašnjava burne reakcije širom regiona na vijest o njegovoj smrti.

-Napustio nas je Đorđe Marković, dugogodišnji član našeg ansambla, dječak u duši i kolega od koga su svi mogli ponešto naučiti - saopštilo je Narodno pozorište Republike Srpske.

- Radovao se svakoj ulozi, branio čast profesije, uživao u ljepoti i u svojoj najvećoj ljubavi – pozorištu. Naš Dodo je svoju životnu i profesionalnu misiju ispunjavao odgovorno, ali uvijek uz humor i iskreno divljenje svemu što je u sebi krilo iskru ljepote – naveli su u NPRS.

- Napustio nas je Đorđe Marković, naš kolega, prijatelj, učitelj i glumac iz one rijetke vrste koje scena ne pušta i koje ne mogu bez nje. Njegov posljednji naklon odigran je upravo na daskama Disa, koje su za njega bile mnogo više od posla. Svakom ulogom, svakim monologom, svakim uzdahom izgovorenim pred publikom, davao je svoj život pozorištu – bez zadrške, bez kalkulacije, bez pauze. Njegova gluma bila je emocija do kraja, istina bez štita, ranjivost kao snaga...- napisanao je na stranci DIS tetara.

Prvak NPRS i dugogodišnji kolega sa Markovićem  Ljubiša Savanović je napisao: "Počivaj u miru Đole. Dobri moj "ćale". Talentovani glumac Senad Milanović, koji je sa Markovićem dijelio scenu u nekoliko predstava, napisao je kratko "Danas je umro Đorđe Dodo Marković . Jedan od najvećih glumaca koje sam poznavao."

Marković je rođen u Sarajevu 1953. godine, a rijeka života ga je odvela u Kulu, grad koji je toliko volio i u kojem je 1963. godine započeo svoj glumački put u amaterskom pozorištu, sve do 1984. godine kada biva angažovan u Narodnom pozorištu u Zenici. Od 1994. živi u Banjaluci, a njegov drugi dom je bilo Narodno pozorište Republike Srpske u kojem je ostvario niz zapaženih uloga i prvi je glumac ovog pozorišta koji je osvojio "Zoranov brk", prestižnu nagradu zaječarskog festivala "Dani Zorana Radmilovića“. Odigrao je gotovo stotinu uloga u predstavama različitih žanrova, a za njega je svaka bila, zaista, posebna.

U NPRS igrao je u  brojnim predstavama:  "Dama  s kamelijama", "Kokoška", "Derviš i smrt", "Istina (ne) boli", "Ivanov", "Škola za žene", "Kako zasmijati Boga", ostavljajući ogroman trag, kako u srcima kolega tako i kod publike.

"Sveti Sava"

Jedna od zapaženijih predstava u karijeri Đorđa Markovića bio je čuveni komad "Sveti Sava", po tekstu Siniše Kovačevića, u kojem je dijelio scenu sa Žarkom Lauševićem.

Premijera je bila 27. januara na dan Svetog Save u Zeničkom pozorištu, a Marković je glumio Stefana Prvovenčanog, brata Svetog Save. Komad je imao sjajne kritike, četiri nagrade na "Sterijinom pozorju", dok od strane Vojislava Šešelja i njegovih pristalica nije organizovan prekid predstave u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu 31. maja 1990. godine, nakon čega su uslijedile brojne prijetnje Žarku Lauševiću i zabrane igranja predstave.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.