Radovan Kragulj: Slikarski predjeli od Potkozarja do Velsa

Radovan Kragulj, svjetski poznat umjetnik porijeklom iz Prijedora, skrenuo je pažnju javnosti još sedamdesetih godina, kada je kroz svoje grafike počeo da razvija temu koja i danas zaokuplja njegovu pažnju i čini kičmu njegovog umjetničkog djela - potčinjavanje prirode čovjeku i njegovo sve veće udaljavanje od životne sredine, koje posljedično vodi ka samouništenju.

Ovaj multimedijalni umjetnik, koji već decenijama živi i radi na relaciji Pariz – Vels i postiže zavidne uspjehe svojim nastupima na savremenoj umjetničkoj sceni, nikad ne zaboravlja svoje rodno selo Palančište nadomak Prijedora, gdje svraća u pauzama izlaganja u velikim umjetničkim centrima. Ovih dana učestvuje u radu kolonije "Sreten Stojanović" na Mrakovici.

* GLAS: Iako niste često pohodili umjetničke kolonije, prije dvije godine to je bilo Sićevo, a sada ste, evo, u svom rodnom gradu. Šta Vas je opredijelilo da ipak učestvujete u radu jedne kolonije?

KRAGULj: Iskustvo iz Sićeva, jer to je jedna od najstarijih kolonija, kolonija Nadežde Petrović, umjetnice iz Srbije. Dolazak u Prijedor je već druga priča, jer nisam mogao da ignorišem činjenicu da će se ovdje okupiti tako veliki broj poznatih umjetnika sa ovih prostora, koji svojim radom daju veliki doprinos ne samo na lokalnom nivou, u svom dvorištu, već i šire.

* GLAS: Na čemu trenutno radite?

KRAGULj: Radim na projektu moje putujuće izložbe u organizaciji velškog Ministarstva kulture, Galerije savremene umjetnosti sjevernog Velsa. Izložba će biti prikazana u samom Velsu povodom otvaranja rekonstruisanog prostora galerije, da bih odmah poslije toga, na jesen sljedeće godine, sa izložbom došao na sve prostore bivše Jugoslavije. Riječ je o izložbi "Milky way", koja je prvobitno trebalo da pođe iz Slovenije, a da po obilasku više zemalja završi u Velsu, međutim, plan je promijenjen.

* GLAS: Šta je tematika te putujuće izložbe?

KRAGULj: Riječ je o projektu putujuće izložbe koja predstavlja više od 30 godina moga rada, na jednu specifičnu temu, a ona je vezana za čovjeka i njegovu okolinu. U vrijeme mojih početaka bio je tek formiran ekološki pokret zelenih u Njemačkoj i Francuskoj, kao i pokret "Prijatelji zemlje" u Velikoj Britaniji. Ja sam učestvovao u njihovom radu, jer sam shvatio da je to nešto što je vrijedno pažnje. U to vrijeme sam bio i učesnik demonstracija koje je rastjerivala policija, tako da sam tih inicijalnih godina počeo da radim na tu temu. Izložba će premijerno biti izvedena iduće godine.

* GLAS: Imate li neke neostvarene želje u umjetnosti ili su to neke utabane staze sa kojih više ne namjeravate da skrećete?

KRAGULj: Već nekih 35 godina radim na temi koja se odnosi na proizvodnju hrane, imate proizvodnju hrane sa zemlje i mliječnih proizvoda. Pošto su u pitanju domaće životinje, ja uspostavljam jednu notu koja izražava upravo taj odnos čovjeka prema životinjama i prema prirodi. To je ta utabana staza, a korijene vidim u tome što sam rođen u Potkozarju, u seoskoj familiji i jednom kada sam imao priliku da odem u Vels, prepoznao sam i tamo te iste motive, taj odnos čovjeka i prirode. U prirodi inače postoje univerzalni motivi, koji su slični jedni drugima gdje god da se nađete. Upravo sam se u Velsu, gdje sam često boravio, zainteresovao za prirodu i životinje, i za razliku od toga što ja pamtim kao dijete iz Potkozarja, ovdje sam susreo industrijsku, planiranu proizvodnju i ja sam se opredijelio za tu temu.

* GLAS: Šta Vas uvijek iznova vraća u Potkozarje i da li Vas ta umjetnička crta vuče u ove predjele, da o njima govorite sa toliko ljubavi?

KRAGULj: To je elementarno prisutno u svakom čovjeku, pošto se radi o detinjstvu, jer smatram da svi mi duboko u sebi nosimo te doživljaje i saznanja iz djetinjstva. Moje djetinjstvo je bilo neobično, jer ja sam kao dijete doživio Drugi svjetski rat, prošao sam Jasenovac, bio sam u Sisku, i to su bile mučne godine kao i moje djetinjstvo. Intenzivno je i stalno to prisutno u meni, iako sam više od pola vijeka u inostranstvu. Imao sam priliku da prepoznam ove prostore i na drugim mjestima, kao neke univerzalne vrijednosti. A to je ono što je u umjetnosti bitno, ništa lokalno, već čisto sentimentalno.

Skulptura

* GLAS: Imate li neke planove vezane za rodni kraj, bilo umjetnički bilo privatno?

KRAGULj: Bio je prijedlog nekoliko ljudi u Prijedoru, kada je rekonstruisana glavna ulica, da uradim jednu skulpturu u samom centru grada. Tu je i jedan projekat vezan za Banju Luku, a koji podrazumijeva skulpturu, arhitekturu. Ideja je potekla od takozvanog depoa hrane, kada na kraju sezone imate sve namirnice, kukuruz, žito, koje se odlažu u ambar i imao sam ideju da tako nešto uradim kao skulpturu. Nadam se da će se naći neka sredstva da se ove ideje realizuju, što bi meni bilo veliko zadovoljstvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.