Radmila Lizdek - Jedinstvena svjetlost Hercegovine

Akademski slikar Radmila Lizdek simbolično je spojila Istočnu Hercegovinu. I slikama i životom. Rođena i odrasla u Nevesinju, za koje je Šantić napisao "u rasadniku srpstva i kolijevci lava", a sada živi i stvara u Dučićevom Trebinju. I ne samo to, velikom energijom, a mnogi će reći i šarmom, u Trebinju je osnovala i zajedno sa kolegama sa uspjehom održava međunarodnu likovnu koloniju "Lastva".

Ova manifestacija je postala tradicionalna i sve je više jedan od temeljnih sadržaja Trebinjskih ljetnih svečanosti. Likovna kolonija u Lastvi podarila je Trebinju trajan kulturni znamen. Kritičari su o radu Radmile Lizdek napisali da se kod nje boja očituje u svom prirodnom stanju, što je takođe jedan od znakova prepoznatljivosti, u očuvanom intenzitetu oglašavanja, u ekspresivnoj silini, ali i u lirskoj prozirnosti, onom optimističnom zanosu kojim sam umjetnik prihvata svijet oko sebe.

- Vjerovatno se jedan dio tog senzibiliteta rodi u čovjeku, kasnije roditelji i porodica pokušavaju da odnjeguju i sačuvaju taj talenat. Ljepota predjela kojim sam bila okružena dobrim dijelom je uticala na mene. Mom  nastavniku likovnog vaspitanja Miloradu Bogdanoviću dugujem beskrajnu zahvalnost zato što je imao tu toplinu i što me podstakao da se bavim umjetnošću - rekla je za "Glas Srpske" Radmila Lizdek.

Ona dodaje da je ono što je podstiče dok stvara, beskrajna ljubav. Kaže da je ljubav dovela i održala i još uvijek je održava u Trebinju.

- Bez ljubavi nema života ni umjetnosti. Živjela sam u Novom Sadu, bila u prilici da se odselim u Kanadu, ali ovo sunce, svjetlost, kamen i ljudi su jedinstveni. Trebinje i njegovi dobri ljudi, kao i blizina rodnog Nevesinja, zadržali su me ovdje - priča Radmila.

Studiranje je kod ove umjetnice, kako kaže, bila prilika da upozna mnoge dobre ljude, ali istovremeno i velike intelektualce, koji su na nju i njenu generaciju ostavili neizbrisiv utisak.

- Tu su bili dekan Milorad Ćorović, profesori sa Cetinjske akademije kao što su Mihailo Jovičević, Saša Čilikov, Nataša Đurović, Ljuba Gligorijević, plejada ozbiljnih umjetnika i ljudi koji su nama imali šta da prenesu. Druženje i rad sa njima za mene su bili jedno novo otkrovenje, dragocjena iskustva - istakla je Radmila Lizdek.

Od akademije kroz rad i slikanje "pročistilo" se mnogo toga, nešto se odbacuje, a nešto dopunjava. Tako je i ova slikarka, kako kaže, došla do drugačijih interesovanja.

- S obzirom na to da živim u Trebinju, a rođena sam u Nevesinju, gdje sam provela djetinjstvo, te slike koje su ostale i koje valjda obilježavaju sve nas i nosimo ih kroz cijeli život glavni su mi centar interesovanja. Bavim se emocijom školskih raspusta provedenih na selu, neobičnog pejzaža, nekog paralelnog svijeta u poređenju sa gradom - prisjetila se Radmila Lizdek.

Prema njenim riječima, mnogo motiva crpi iz dva različita okruženja, grada i sela.

- Svijet sela je čist, neiskvaren, nedirnuta i netaknuta priroda. To je napravljeno za potrebe čovjeka, a opet od materijala koji mu je tu pri ruci, najbliži mu je i koji će najjeftinije i najpraktičnije da iskoristi. Nešto što se ne mora tražiti na drugim mjestima i za šta se ne mora ništa plaćati - kaže Radmila Lizdek.

Kolonija "Lastva"

O radu likovne kolonije "Lastva" Radmila Lizdek priča sa zadovoljstvom.

- Naša likovna kolonija je na zavidnom nivou i sigurna sam da je među tri najbolje slikarske kolonije na prostoru bivše Jugoslavije. Mnogo je detalja koji je svrstavaju među najbolje, najprije živopisni ambijent u kome stvaramo, kao i sastav umjetnika koji dolaze i rade - kaže Radmila Lizdek.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.