Rade Šerbedžija: Umjetnik ne treba mnogo da staje na gas

Teška vremena su svuda u svijetu. U Holivudu se ne snimaju filmovi. Međutim, mi smo narod koji je naučio da živi skromno i to je velika stvar. Uz malo novca možemo živjeti, veseliti se i održavati kulturne manifestacije.

Rekao je to za "Glas Srpske" svestrani umjetnik Rade Šerbedžija, koji je nedavno održao koncert u Banjoj Luci. Svojim glumačkim, ali i muzičkim umijećem po ko zna koji put oduševio je mnogobrojnu publiku.

Iako veliki pobornik umjetnosti, Šerbedžija zna da podvuče crtu i napravi listu prioriteta u životu.    

- Kada je teško u životu, postoje problemi sa zapošljavanjem i čovjek treba da nahrani djecu, niko ne misli o kulturi. Kao čovjek odmah glasam da se u tim situacijama ne ide u pozorište. Ako ste u situaciji da ne možete prehraniti dijete kako treba, tu je kulturi kraj. Žrtve smo svjetske ekonomske krize i moramo da se borimo sa tim.

* GLAS: Cijeli život provodite baveći se glumom. Kakav je Vaš doživljaj umjetnosti?

ŠERBEDžIJA: Umjetnost uvijek mora da bude prozračna, ne treba puno da se staje na gas, nego da se sve lijepo dešava. Kada gledate sliku, koja je perfektno izrađena, obično je dosadna. Takve slike nemaju taj fluid. U tome je razlika između Van Goga i nekoga ko savršeno naslika nešto. Nisam perfekcionista, samo reagujem kad je baš nešto krupno i kad sam nemoćan zbog nečega. Volim pogreške u predstavama. Kada glumac kaže: "Nisam riješio scenu", ja odgovorim: "Pa ne moraš je ni riješiti, neka ostane ovako. Imaš one koje si do sada riješio i nagaziš na njih." To je princip. Tako i treba, jer je perfekcionizam dosadan. Na svim nastupima mijenjam program. Što se tiče redoslijeda, ali i pjesama. Ima toliko pjesama koje znam i mogao bih da ih izvodim, a onda se odlučim za samo nekoliko. Čak ponekad zaboravim neke pjesme da stavim na repertoar. Ali to mi nije glavna briga na svijetu.

* GLAS: Čemu se sada okrećete, poslije dugogodišnje karijere?

ŠERBEDžIJA: Čovjek u jednom trenutku nakupi dovoljan broj godina da više nije tako strašno radoznao. Jednom shvatimo da smo utažili svoju žeđ za znanjem, novim knjigama, spoznajama, filmovima i okrećemo se suštini života. Tada se okrenemo porodici, prijateljima, djeci i dostižemo neku vrstu blagosti, koja je jedna od najvećih filozofskih kategorija. To je blagost prema svijetu. Sjećam se da je moj profesor Filipović, koji je bio osnivač filozofske škole, rekao: "Mudraci su oni koji blagost osjete u mladosti."  

* GLAS: Devedesetih niste bili na prostoru Jugoslavije. Kako Vam se sa ove vremenske distance čini to vrijeme?

ŠERBEDžIJA: Sve što se desilo kod nas je glupost i tragedija. Vidite da život ide i pobjeđuje, samo oni koji su poginuli, poginuli su zaozbiljno. To nije bio film. Oni koji su unesrećeni, to je zauvijek. U ljudskoj prirodi je da savladava nesreću, da sanira posljedice poplave, potresa, pa tako i rata. Ljudi životinjskim instinktom brane svoje najbliže, kao i svoj narod.  Preživjeli smo jednu strahovitu tragediju i sada je na ljudima da ponovo poboljšaju svoje živote, da budu optimistični i grade mostove koje su porušili. Čovjek je i nesavršen stvor, koliko god mu se divili, jer je on najdivniji, kao što kaže Hamlet. A, opet, čovjek zna biti najgroznija životinja i neko pomračenje zna doći u ljudsku dušu da učini zlo. Ja sam Srbin iz Hrvatske i ponosan sam na svoju nacionalnost. Isto tako, volim sve druge narode koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji. Možda me takvog majka rodila ili Bog stvorio. Nekome sam nepodoban bio kao takav, ali ja sam na strani onih koji žele prijateljstvo i mir u svijetu. 

* GLAS: Kako su izgledali Vaši glumački počeci u inostranstvu?

ŠERBEDžIJA: Prvo sam dobijao neke sitne uloge, pa je bilo grozno. Ali imao sam sreće, a to je veliki faktor u umjetnosti, naročito u svijetu glume. Bio bih ohol da nisam zadovoljan statusom koji trenutno imam na profesionalnom polju. Sada mi ne treba ništa više.

* GLAS: Razmišljate li o povratku u zavičaj?

ŠERBEDžIJA: Vratiću se sigurno. Želio bih da se vratim zbog sebe i svojih osjećanja. Nedostaju mi moj jezik i narod. U bilo koji kraj bivše Jugoslavije da se vratim, biću srećan. Vjerovatno će to biti Istra, tamo gdje sam izgradio kuću, jer obožavam Jadransko more. Volim biti blizu mora, loviti ribu. Zadovoljstvo mi je i samo jurenje brodom po moru. Hoću da i kćerke otrgnem od Amerike. One se dobro drže, ali misle na engleskom. Imaju našu dušu, ali to se može izgubiti. Moram da ih dovedem iz Amerike kada završe školu.

Publika

- Publika u Banjoj Luci je divna, što se pokazalo i na koncertima prošle i ove godine. Uvijek imam dobru interakciju sa njima. Radujem se kada nastupam u ovom gradu, jer mi je veoma ugodno. Na prošlogodišnjem nastupu tehnika je zatajila i bio sam nesrećan, jer je to pokvarilo atmosferu na predivnoj tvrđavi Kastel. Rekao sam tada da ću doći pred banjolučku publiku što prije. Tako sam i uradio - kaže Rade Šerbedžija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.