Računari udaljili najmlađe od knjige

Živimo u vreme tržišne ekonomije i proizvodi se samo ono što se brzo i lako proda. Postoji i jedan institucionalni odnos prema književnosti za decu kao literaturi drugog reda, što nije slučaj u nekim razvijenijim i organizovanijim zemljama koje se mogu pohvaliti i jasnom kulturnom politikom i strategijom.

Rekao je ovo književnik Dejan Aleksić povodom Međunarodnog dana knjige za djecu, 2. aprila. Aleksić je autor više pjesničkih i proznih knjiga za djecu, dobitnik nagrada "Politikinog zabavnika", kao i nagrada "Neven", "Srebrno Gašino pero", "Zlatno zvonce popularnosti", "Dositejevo pero". Za izuzetan doprinos novom stvaralačkom izrazu u književnosti za djecu Aleksić je dobio nagradu "Zmajevih dečjih igara" 2008. godine.

On smatra da je položaj literature za djecu u srpskoj književnosti u velikoj zavisnosti od brige društva za djecu.

- Danas ta briga načelno i formalno postoji, ali mislim da je više plakatnog nego konkretnog značaja. Ističe se visoka važnost mesta i uloge deteta u društvu, međutim, ta važnost se reflektuje, uglavnom, kroz plasiranje ispraznih fraza i floskula. Jedna od najnesuvislijih je ona koju tako često čujemo, a glasi "deca su naša budućnost". To zvuči kao traženje izgovora za, inače, loš status dece, jer deca, valjda je to logično i svima jasno, nisu budućnost nego sadašnjost - ističe Aleksić.

Prema njegovim riječima, prije dvije-tri decenije bilo je drugačije stanje kada je riječ o dječijoj knjizi.

- Ipak se malo sistematičnije i promišljenije prilazilo potrebama dece, a to je bilo vidljivo i po statusu literature za najmlađu čitalačku publiku. Osim toga, i mediji su imali obrazovnu ulogu. Setimo se samo brojnih kvalitetnih televizijskih edukativnih, umetničkih i zabavnih programa za decu i mlade. Danas toga nema - naglašava Aleksić.

Književnik Tode Nikoletić, autor 16 zbirki poezije, 40 drama i 400 dramoleta za djecu, ukazuje na činjenicu da je knjiga u žestokoj konkurenciji i trci sa digitalnim svijetom računara.

- Nije lako naterati decu da se vrate knjizi i usporenom ritmu života kakav smo mi imali kada smo odrastali i kada su nam uzori bili pisci poput Branka Ćopića. Prisutan sam u gotovo svim bibliotekama, gde je primetno da se deca manje interesuju za književnost, što je poražavajuće - kaže Nikoletić.

On je istakao da škole i nastavnici ne rade mnogo na tome da kod djece razvijaju odnos prema knjizi.

- Čitanje je, pre svega, mali prozor u svet. Za mene kao pisca, interesantno je da imam veliku populaciju školaraca koji uživaju u onome što pišem, pogotovo kada je reč o dramskom stvaralaštvu gde na određeni način oni pokazuju svoju darovitost. To je dokaz da ako malo radimo sa decom, opet imamo rezultat - smatra Nikoletić.

Književnica Aleksandra Lukić, koja je za zbirku pjesama "Princeza najlepšeg keza" dobila nagradu "Gordana Brajović" za najbolju dječiju knjigu, naglašava da je knjiga jako zapuštena.

- Očigledno je da deca slabo čitaju, popularizuju se neke knjige koje nam stižu sa strane kao što je Stefani Miler. Sa druge strane, neki srpski pisci i pesnici, koji su jako kvalitetni i deca bi mogla uživo da razgovaraju sa njima, potpuno su zanemareni. Moramo promeniti i program školske lektire, jer tu se nalaze neke knjige sa temama koju su deci apsolutno nepoznate - zaključila je Lukićeva.

Literarni trgovci

- Nemam ništa protiv da i neubedljiva književnost postoji, ali moramo imati sistemska rešenja i vrednosne kriterijume koji svakog autora postavljaju na zasluženo mesto; inače će Vučo, Ćopić, Radović i drugi stvaraoci koji su našu književnost i kulturu kolosalno zadužili postati pisci drugog reda, prepušteni zaboravu, dok će u prvi plan ući oni koji su vešti autopromotori i literarni trgovci - kaže Dejan Aleksić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.