Putevi Fride Kalo i Dijega Rivere

Toronto – U Umjetničkoj galeriji Ontario otvorena je izložba posvećena stvaralaštvu Fride Kalo (1907–1954) i Dijega Rivere (1886–1957), a njen naslov „Strast, politika i slikarstvo" reflektuje zajednički život, politička, a prije svega, umjetnička uverenja ovog para, piše Politika.

Ovo je svakako i jedan od umjetničkih događaja koji je obilježio ovu jesen u Torontu.

Postavka je koncipirana hronološki, iz više segmenata, fokusirajući najbitnije stvaralačke momente u njihovim karijerama.

U ovom obimnom internacionalnom projektu sarađivali su muzeji, galerije i kolekcionari iz Meksika, Amerike i Kanade.

Predstavljeno je oko 150 radova među kojima preko 80 slika i crteža, remek-djela, ali i manje poznati radovi.

Pored slika, kao živi dokumentarni materijal, izložene su i umjetničke fotografije poznatih autora, mahom su to Fridini portreti ili zajednički snimci ovog para.

Izložba prati umjetničke, ali i životne prilike Fride i Dijega ističući između ostalog osetljivost partnerskih odnosa, njihovu promjenljivu sreću i značaj zajedničkog života koji su oni dijelili gotovo četvrt vijeka.

Njihove različite umjetničke ličnosti i dramatični personalni životi mogu se sagledati i u simbiozi sa političkim uvjerenjima iz tridesetih, četrdesetih i pedesetih godina 20. vijeka, a naklonost za ideje komunizma bila je zajednička.

Jedna fotografija podsjeća na epizodu sa boravkom Trockog u njihovoj kući.

Kada se danas ponovo fokusira Fridino stvaralaštvo u znaku intimnog dnevnika jednog života i njena posthumna internacionalna slava, pitanje pigmalionske uloge zaštitnika i bojazan da se individualnost gubi u sjenci velikog slikara, na primjeru ovog para sasvim su irelevantni.

Takođe, u njihovom slučaju problematizuje se i pitanje balansa podijeljenih uloga i borbe polova kao i uzajamne razmene energije, ljubavi, ideja...

Naime, kada su se sreli, Dijego je imao internacionalnu slavu kao veliki slikar monumentalnih zidnih slika – murala u kojima je veličao meksičku herojsku istoriju, tradicijsku kulturu predaka, Asteke i komunističku revoluciju.

Kalo je bila 20 godina mlađa, bez karijere, početnica koja je slikala uglavnom autoportrete, a u ovim malim formatima kondenzovali su se njeni unutrašnji doživljaji i zagledanost u sopstveno biće i različita psihička i fizička stanja femine.

Ključne riječi Fride i Dijega, publikovane na posterima izložbe: „Slikam da bih preživjela" na drugom kraju su od njegovog stava „Slikam za narod".

Tako uvod u ovu postavku predstavlja zajednička fotografija Fride i Dijega iz 1931, iz vremena njihovog boravka u Americi kao i autoportreti, Fridin iz 1933, a Dijegov iz 1937. godine.

U hronološkom toku postavke značajan dio posvećen je Riverinim ranim radovima – mrtvim prirodama, pejzažima, portretima i autoportretima – slikanim pod vidnim uticajima sezanovske i kubističke estetike.

Jer njegovo akademsko obrazovanje dopunjeno je boravkom u Španiji i Parizu (1907–1921) kada se družio sa Pikasom, Brakom i Modiljanijem.

U kratkim filmskim insertima dokumentovan je i Riverin rad na muralima kao i prizori iz zajedničkog života.

Inače, Rivera je bio poznati „radoholik" i naslikao je preko 200 murala glorifikujući popularnu narodnu tradiciju, meksički nacionalni identitet, ali i sopstvena politička ubjeđenja zbog kojih je imao i problema.

njegovi crteži olovkom, studije za murale su među biserima ove izložbe.

Potom su segmenti ove postavke posvećeni Fridinim ranim radovima, a izdvajaju se slike „Autoportret sa majmunom" i „Autobus" koji podsjeća na saobraćajnu nesreću koja je izmijenila njen život.

Soba „Frida i Dijego" predstavlja njihova slikarska djela podsjećajući na Riverinu izložbu održanu 1931. u MOM-i u Njujorku kao i murale koje je realizovao u Americi.

U segmentu posvećenom Fridinim poznatim autoportretima piše i „Ja slikam sebe zato što sam sama i sebe najbolje znam".

Izložba „Strast, politika i slikarstvo" pokazuje sve razlike njihovih poetika, genezu Fridinog slikarskog sazrijevanja, ali i promjene koje je druga polovina 20. vijeka donijela za djelo Fride Kalo, kada je ona postala jedna od umjetničkih ikona čija djela su u poznatim kolekcijama svjetskih muzeja, između ostalih i u Luvru.

Takođe, u velikim knjižarama Toronta izdvojen je poseban pult sa novim monografijama, studijama ili dokumentarnom građom u kojima se iz različitih aspekata prati umjetnost i život Fride i Dijega.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.