Promovisana knjiga „Bajkologija za lutkare“- bukvar za lutkarstvo

ISTOČNO SARAJEVO - Domaćin i producent Međunarodnog festivala profesionalnih pozorišta za djecu „Lut festa“ koji su djeca prihvatila kao praznik umjetnosti i uživanja Aleksandra Mitrić Štifanić rekla je da je ove godine festival spojio dva izdanja festivala što mu daje posebnu draž i težinu.

- Imali smo obavezu da publici ponudimo bogat prateći program, ali s obzirom da je ovo dvogodišnje izdanje festivala posebno je značajan edukativni segment. To su stručna predavanja  za pedagoge i vaspitače, zatim kreativna radionica „Od štapa , papira i kanapa“ koji vodi reditelj i glumac iz Zrenjanina Jovan Caran.Ono što posebno svake godine ističemo jesu edicije iz oblasti lutkarstva, dakle stručna literatura iz oblasti lutkarstva koja je rijetka. Zato posebnu pažnju poklanjamo promociji knjiga iz oblasti lutkarstva , kao što je promocija knjige „Bajkologija za lutkare“Jovana Cara - rekla je Štifanićeva.  

Naime, u  Galeriji Žarko Vidović u Istočnoj Ilidži sinoć je promovisana knjiga „Bajkologija za lutkare“ o kojoj je govorio književnik, Jovan Caran rekao je da je ova knjiga izdata prije nekoliko godina, ali da nije imala priliku da se pojavi na području Istočnog Sarajeva i da je dobrodošla ljudima koji se bave lutkarstvom.

- Ona ne govori o tome kako animirati lutku ali važna stvar je u tome što dečija pozorišta koja se bave lutkarstvom uglavnom na repertoaru uglavnom imaju bajke. Bajke same po sebi nose daleko veće značenje nego što to sadašnji naraštaji slute i tumače te bajke.Ako hoćeš da uradiš neku bsajku onda razumi sve što ta bajka u sebi nosi. Iznenadićeš se šta sve tu ima da se vidi i zašto se vidi- rekao je Caran.

Caran kaže  da prvi dio knjige pisan je na osnovu ruskog folkloriste koji se zove Vladimir Jakovljevič  Prop koji su pratili taj takozvani put heroja i ustanovio da bajhka govorio o inicijaciji- prelasku iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih kroz ispitivanje nekih.

- U bajkama obično bude neki elovi kao što je biberce i slično, oni koji još nisu postali muškarci. U drugom delu govorimo o tome da postoje različite bajke, muške i ženske, i da su one ustvari nastavno sredstvo za odrastanje, pomoć pri odrastanju jer se prepričava kasnije ta priča o inicijaciji- napomenuo je Caran.

Caran je pojasnio da u bajkama za dječake koji treba da porastu imamo vitezove koji se bore sa aždajama, prolaze kroz Babaroginu kućicu koja je isto interesantna.

- Nevolja uglavnom dolazi spolja, a u ženskim bajkama nevolje obično dolaze iznutra, maćeha, ali one se dokazuju tako što idu da seku glave zmajevima, nego se dokazuju što spremaju i pripremaju, odnosno one su čisto seksualni simbol. Čak je i „Ružno pače“ neka vrsta inicijacije, ali pasivne jer je sam postao lepi labud - naglasio je Caran.

On je dodao da treći dio knjige govori o tome zašto su najbolje kod publike prošle i najtrajnije bajke koje slijede put istraživanja korjena bajki.

Na pitanje kako klasične bajke danas razumiju djeca i odrasli Caran je rekao da se sada bajka interpretira spolja, mehanički, bez saznanja od toga da je vještica Babajaga na granici između svijeta živih i svijeta mrtvih.

- Oni čak nisu ni prešli tu granicu jer je Ivica svojim trikovima prevario Babajagu , obrnuto. Kod prave Babaroge moraš da dokažeš da si spreman da uđeš u to carstvo ako si kost, završio si u nekom sarkofagu koji ti je pojeo meso, a ovde Ivica radi obrnuto. On potura pileću kost da se pokaže da nije dovoljno debeo za to. Znači neki motivi su tu iz mitologije, iz teorije o čarobnim bajkama, ali su već 1812. kada je izašla ta knjiga bilo iskazano, ali je izostalo ono što nas dira, iskonska tajna koja je u nama uvek - napomenuo je Caran.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.