Prolaz

Snašlo nas što nas snašlo, rđavo ili valjano, mi pouzdano znamo: i to će proći. Prolaznost je svemu i svima zajednička, sve prolazi i svi prolazimo, od stanja do stanja, a razlika je samo u prolazima kojima može ili ne može da se prođe. Prolazi se kroz sadašnjost, ide se prema budućnosti, dospijeva se u prošlost; ili se vječno prolazi zagonetnim i tajanstvenim prolazima bezvremenosti.

Tajnih prolaza ima i u vremenskom odvijanju života. Za njih znaju samo oni koji su upućeni u tajnu i čuvaju je od ostalih, za koje prolaz i prilaz nisu slobodni. Tajnim prolazima prolaze djeca, odrasli, iskustva, podaci, nagađanje, znanje, želje, vještine, usluge, trgovina, bogatstvo, uticaj, slabost i moć, uspjesi i neuspjesi, istine i laži; odnosno, tajnim prolazima prolazi isto ono što neskriveno prolazi otkad postoji prolaženje, ali, kao što znamo od malena, tajnost nađubruje značaj i pospješuje mu bujnost, jer svaka tajna je živac sveopšte središnje tajne života i svijeta, koja tajnovito zatreperi već pri najblažem prizvuku bilo kakve tajnosti.

Prolaz može da bude dopušten ili uskraćen i na osnovu otvorenih javnih postupaka utvrđivanja prolaznog ili neprolaznog uspjeha, prolazne ili neprolazne ocjene. Postupak podvrgavanja javnim mjerilima prolaznosti uvijek izaziva izvjesnu uzrujanost koja može da nas obuzme u tolikoj mjeri da nam njen prolazak postaje poželjan kao prolazak bolesti i biva praćen paćeničkom mišlju: samo da ovo prođe.

Onda kada, bez gledanja kroz prste, čovjek sam sebi nametne zahtjevna mjerila za sopstvene namjere, postupke, djelatnosti, proizvode, on tada zazire od lukavog prolaska utabanim prečicama dvoličnog uspjeha, koji ima prolaz, ima prođu, zato što se ne suočava sa slabostima nego im laska i njima se služi. Ako uspijeva da nepokolebljivo prolazi mimo zavodljivosti takvog uspjeha, čovjek prolazi kroz jedinstven prolaz poštenog preispitivanja vrijednosti u kojem se ne razaznaje razlika između onoga što može da prođe za njega i onoga što može da prođe za druge, a to može da prođe jer dobija opštu prolaznu ocjenu vremena i prostora.

Uviđajući da smo prolaznici kroz život, da smo u njemu samo u prolazu, mi smo skloni da se ograđujemo od odgovaranja na zahtjev za uzvišenost života i da zahtijevamo da nas taj zahtjev zaobiđe: ma, prođi me se! Ipak, kad je u pitanju bilo koje njegovo svojstvo, pa tako i uzvišenost, život je neprolazno tvrdoglav.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.