Prof. dr Sreto Tanasić: Izlizani govori javnih ličnosti

BANjALUKA - Koliko danas malo brinemo o srpskom jeziku, naročito kada je u pitanju njegova službena i javna upotreba, dokaz su sve češće "izlizani" govori javnih ličnosti, naročito političara.

Rekao je to za "Glas Srpske" direktor Instituta za srpski jezik prof. dr Sreto Tanasić. On ističe da danas ne možemo biti zadovoljni stanjem srpskog jezika u službenoj i javnoj upotrebi, a to znači svuda u granicama njegovoga prostiranja.

- U školama se malo uči, naročito kada je u pitanju jezik, a državni organi ni u Republici Srpskoj, kao ni u Republici Srbiji, ne nalaze načina da obavežu nastavnike da rade ono za što primaju platu - kaže Tanasić.

Veliki problem je i to, smatra on, što se na studijama srpski jezik ne izučava gotovo nigdje na našim fakultetima i onda "nije čudo što nam je situacija sa jezikom u upotrebi u svim oblastima društvenog života suviše sumorna".

- I sad dolazimo do rezultata takvog stanja: parlament, televizija. U parlamentu govore ljudi različitih profesija. Svakodnevno slušamo loš srpski jezik. Brojna su ogrešenja o pravila jezičke norme. Daleko smo od uzornog standardnog jezika, nema ljepote govora, krše se principi jasnoće, principi ekonomičnosti - ukazuje Tanasić.

Prema njegovim riječima, govori se da bi se govorilo, da bi se djelovalo učeno, a često je na djelu praznoslovlje. - Govornici se uhvate za neku riječ ili frazu koju čuju pa im se učini da je šik i ne ostavljaju je. Što smo dalje od gramatike srpskog jezika - to se čini da je bolje.

- Ne vodi se računa o smislu pa čujemo da je nivo bezbjednosti građana na visokom nivou, umjesto da se kaže jednostavno: bezbjednost građana je na visokom nivou, podignuta je na viši nivo i sl. Tuđice se koriste bez potrebe i preko mjere i često bez poznavanja njihovog značenja. Odjednom sve postade "transparentno", ništa ne možemo učiniti bez "aplikacije" - navodi neke od primjera Tanasić.

On smatra da je posebna priča jezik na javnim napisima, reklamama, te u nazivima preduzeća.

- Kad prošetamo ulicama Banjaluke, kao i Beogradom, kao da smo u nekom provincijskom gradu Velike Britanije ili u Teksasu. I u slici i u riječi. Kao da su Srbi daleko od ovih ulica, pa pišemo nekome drugom  - kategoričan je Tanasić.

Kada je u pitanju pismo javnih ustanova, Sreto Tanasić ističe da je jasno da bi ćirilica morala biti primarna, kao srpsko nacionalno pismo, koje je u posljednjim decenijama prekomjerno potisnuto iz upotrebe.

On dodaje da je jezik jedno od najznačajnijih oruđa nacionalne kulture i dužnost nam je da čuvamo jedinstven srpski jezički prostor.

- U tom pogledu nemamo protiv sebe nikakve prepreke. Sve međunarodne institucije kulture, i ne samo one, na to nas i obavezuju. Možemo imati samo sebe protiv očuvanja svoga nacionalnog jezika, ukoliko nemamo dovoljno svijesti o obavezi da njegujemo svoj jezik. Pošto je ovo godina jezika i knjige, prilika je da učinimo nešto više za obezbjeđivanje statusa srpskog jezika i pisma - istakao je Sreto Tanasić.

Otrcane fraze

- Javni govor nam je siromašan, preplavljen otrcanim frazama, nerazumljivim ili praznim konstrukcijama, često prepun stranih riječi, kao nekih šarenih zakrpa. Zato nam jezik, u poređenju i sa drugim malim jezicima, izgleda nekako jadnije. Briga o nacionalnom jeziku i ćirilici, o njegovoj upotrebi na srpskom nacionalnom i jezičkom prostoru mora biti ugrađena u državnu i nacionalnu strategiju - rekao je prof. dr Sreto Tanasić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.