Prof. dr Mladen Šukalo: Nove tendencije destuišu pozorište

Od provokacije umjetničkih aspekata do umjetnosti je veliki put. Svi takvi pristupi, recimo od Living teatra do danas, ma koliko da su mijenjali pozorišni duh, umjetnički su malo šta ostavili iza sebe. A pozorište je, prije svega, umjetnost!

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao pozorišni kritičar prof. dr Mladen Šukalo, koji je bio član žirija ovogodišnjeg Teatar festa "Petar Kočić" u Banjaluci.

* GLAS: Kako ocjenjujete ovogodišnji Teatar fest "Petar Kočić"?

ŠUKALO: U ovogodišnjoj festivalskoj selekciji, uključujući i predstavu "Kosa" beogradskog "Ateljea 212", izvedenu van konkurencije, ponuđene su dvije orijentacije: prva – koju bih odredio kao zasnivanje teatarskog čina na konvencionalnim, tradicionalnim modelima izraza (predstave kruševačkog pozorišta, "Zvezdara teatra" i Narodnog pozorišta iz Beograda, te predstava Kamernog teatra 55 iz Sarajeva); druga orijentacija bi se mogla označiti kao destrukcija tih tradicionalnih, konvencionalnih teatarskih elemenata. Time se već može opravdati imenovanje ovogodišnje selekcije, jer na sličan način bi se sada mogle i unutar ova dva različita tipa pristupa nalaziti oznake "različitosti" svake predstave ponaosob u odnosu na ostale.

* GLAS: Koliko je festival odgovorio na moto "Festival različitih tendencija"?

ŠUKALO: Drugo je pitanje da li se ovom selekcijom pokazala različitost svih pozorišnih tendencija na prostorima koji su uzeti u obzir prilikom biranja onog što bi festivalski bilo zanimljivo. To znači da bi, osim samih predstava, valjalo procjenjivati i festival kao cjelinu, odnosno odraz pozorišnog života ovih prostora. Za ovo posljednje nisam u mogućnosti da jasno odgovorim, ne zato što ne poznajem šta se dešava na pozorišnoj sceni (informisanost nije poznavanje, odnosno znanje), već zato što malo ko osim selektora ima mogućnost da stekne sliku o ukupnim pozorišnim dešavanjima.

Lični utisak, koji sam stekao gledajući ono što nam se nudilo na Teatar festu u posljednjih desetak godina, jeste da sve tzv. nove tendencije u izrazu destruišu pozorište kao instituciju, poništavaju one suštinske aspekte teatarskog jezika koji se stvarao od njegovog nastanka.

* GLAS: Predstava "Turbo folk" Hrvatskog narodnog kazališta "Ivan pl. Zajc" izazvala je oprečna mišljenja kod publike. Kakav je Vaš stav o ovoj predstavi?

ŠUKALO: Naznačujući u dijelu prethodnog odgovora sumnju u neka teatarska kretanja danas, to bih mogao ponoviti i za ovu predstavu: ona je, po meni, sačinjena kao provokacija i zbog toga je izazivala različita mišljenja. Ali se, u umjetničkom smislu, kao cjelina, zaustavila na tome.

* GLAS: Kakva je po Vašem mišljenju banjalučka publika? Na koji način je možemo edukovati da se, na primjer, ne smije dok traje neka ozbiljna scena u nekoj drami?  

ŠUKALO: Pozorišna, ali i svaka druga publika, načelno je nešto što se ne smije zanemarivati, niti potcjenjivati. Sve što se stvara namijenjeno je gledaocima, čitaocima, slušaocima... Najveća je opasnost podvaljivanje publici, a s time se svakodnevno susrećemo. Ali da bi se to konstatovalo, da bi se potvrdilo, nužno podrazumijeva utemeljenje svih aspekata jednog stvaralačkog procesa, uključujući i kritiku. A svi znamo da, recimo, stručne kritike (ne one kritizerske) odavno nema na ovim prostorima. Ne samo pozorišne kritike, nema ni drugih oblika kritičkog izraza. Kada se to obezbijedi, onda se neće dešavati nekultivisani ispadi na predstavama, koncertima itd.

Pozorište

Pozorište je opstojavalo i razvijalo se stalno preispitujući

svoje oblike iskazivanja, ali kada taj pristup prekorači u poništenje sebe samog, onda postoji opasnost da ono nestane. Takvi aspekti su se povremeno naslućivali ove godine, mada ne vjerujem da takva nastojanja imaju budućnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.