Prof. dr Milanka Babić - Neophodan institut za srpski jezik u RS

BANjALUKA - Zaštita srpskog jezika, kao najvažnijeg nacionalnog duhovnog bogatstva, mora biti institucionalna i može se sprovesti samo naučnim činjenicama. Zbog toga je osnivanje instituta za srpski jezik i književnost Republike Srpske veoma važno.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" profesor savremenog srpskog jezika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu dr Milanka Babić i dodala da će institut dobiti u nasljeđe važan zadatak zaštite srpskog jezika.

- Srpski jezik našao se na udaru kao opšti medij raznih vidova stručne, naučne i kulturne produkcije, a (time) i kao mjera identiteta nacije. Težnja svake nacije jeste da se održavotvori. Srbi su to ovdje pokušali kroz Republiku Srpsku, Hrvati kroz Herceg-Bosnu, a Bošnjaci mnogo ambicioznije - kroz BiH u cjelini - rekla je Babićeva.

Da je institut za srpski jezik i te kako neophodan srpskoj nauci i kulturi, smatra i asistent na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Andreja Marić.

- Institut je potreban ne samo zbog istraživanja, proučavanja i dokazivanja svih važnih pitanja vezanih za srpski jezik i književnost na ovim prostorima, nego i zbog kvalitetne edukacije dobrih studenata sa naših fakulteta, koji bi se svakako trebali uključiti u tokove zaštite srpskog jezika u BiH - rekla je Marićeva.

Prema mišljenju Milanke Babić, megalomanska ambicija Bošnjaka uključuje i unifikaciju jezika u BiH, u korist naziva "bosanski", a to "vodi ka stvaranju tzv. "bosanske nacije", koju bi sačinjavali svi koji u BiH žive, pa prema tome i Srbi".

- Bošnjačka filologija i politika na tome ozbiljno rade, a da su odmakle u svojim "postignućima", pokazuje i to što je za relativno kratko vrijeme institucionalizovan naziv jezika u polju njihovog uticaja (u Federaciji BiH) onako kako im i odgovara - ističe ona.

Mnogo je primjera, kaže Babićeva, koji upućuju na to da se u BiH pokušava kvazinaučnim činjenicama rekonstruisati istorija u duhu političkih ciljeva.

- Već odavno nas uvjeravaju da je bogumilska tradicija isključivo bošnjačka, a to navodno potvrđuju napisi na stećcima, kao što je npr. "ase leži dijak Radoje"?!, a ta rekonstrukcija obuhvata i istoriju jezika i njegove standardizacije i prijeti da ugrozi najdragocjeniji kulturni i nacionalni identitet srpskog naroda u BiH - rekla je Babićeva.

Osim tih, kako kaže Babićeva, vitalno-nacionalnih i tako reći "odbrambenih", mnogo je i drugih, čisto naučnih razloga zašto je srbistici u RS potreban institut za jezik.

- U jeziku koji je živ i dinamičan fenomen uvijek je dovoljno aktuelnih standardnojezičkih problema, leksikoloških inovacija koje se prije svega ogledaju u najezdi anglicizama koji u srpski jezik prodiru putem interneta i globalizacije evropskog prostora, a tu su i uvijek otvorena raslojavanja u okviru pojedinih funkcionalnih stilova (naročito u administrativnom, koji je obilježen trojstvom posebnih nacionalnih standarda) i sl. - pojasnila je Babićeva.

Ona je dodala da sve to podrazumijeva tematiku za buduća istraživanja kojima bi institut mogao i morao da se bavi.

- Srbi su administrativnim državnim granicama spriječeni da takva istraživanja obavljaju u okviru Instituta za srpski jezik u Beogradu, pa im je i iz tog razloga institut potreban - zaključila je Babićeva.

Zaštita

- Izražajna moć i bogatstvo jednog jezika manifestuje se u njegovoj književnosti. Književnost pripada jeziku u kome se i realizuje, a time se, uvjerena sam, pridodata odrednica "bosanski", za srpske pisce koji su živjeli i/ili stvarali u BiH, može smatrati samo zavičajno-regionalnim situiranjem, jednako kao i npr. odrednica "hercegovački". Institut za srpski jezik, po prirodi stvari, baviće se i tom tematikom - opisom jezika književnosti i stila srpskih pisaca - rekla je prof. dr Milanka Babić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.