Foto: Prof. dr Milanka Babić - Javnost prepoznaje ostrašćenost federalnih medija
BANjALUKA - Rogobatni birokratski izraz, koji je već bio postao dominantan u medijskom jeziku i u političkom diskursu u bivšoj Jugoslaviji, sada je u BiH još i vulgarizovan.
Rekla je ovo za "Glas Srpske" profesor savremenog srpskog jezika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Milanka Babić.
- Ima vrlo pismenih novinara i vrlo obrazovanih političara, ali su, nažalost, u manjini. Zato bi se trebalo institucionalno tim problemom pozabaviti, naročito kada javna riječ poprima karakteristike uvrede. Svakodnevno smo suočeni sa brojnim upotrebama govora s tim ciljem, posebno u medijskom i u političkom izrazu, i to do te mjere da se vrlo često osjećamo ugroženi i kao pripadnici određenih socijalnih grupacija i kao kulturna bića uopšte - rekla je Babićeva.
Komentarišući sve prisutniji govor mržnje u federalnim medijima, Babićeva ističe da je mržnja otrov, porok koji govori više o onome koji mrzi nego o onome ko je predmet mržnje, "jer mržnja izmišlja kvalifikacije da bi se ispoljila, poseže za bombastičnim izrazom, nastoji da uvredljivim sadržajima ponizi one koji su njome obuhvaćeni".
- U jeziku pojedinih federalnih medija ta tendencija je dominantna iako je vrlo nazadna, negira osnovne postulate novinarstva u koje spada i nepristrasnost. Njome se, sirovim folklornim izrazom u suštini, izražava negativan odnos prema srpskom narodu - kaže Babićeva.
Ona naglašava da mržnja nije vezana samo za medije i političare, te da je ima i u "nauci".
- Zabave radi navedimo jednu-dvije kvalifikacije kojima smo mi Srbi "počašćeni" u Školskom rječniku bosanskog jezika (Dž. Jahić, Školski rječnik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo, ZE-KOMPANI, Zenica, 1999): balvangradski adj; m* za mentalitet; sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni... (str. 106); katunar... *pejor. pravoslavni dinarski intelektualac, političar i sl. seljačkoga stočarskoga porijekla.* (str. 311) - navodi Babićeva nekoliko primjera.
Ona dodaje da se, ipak, uočava da se sve tendencije tog tipa vremenom istroše. A da je to tako, pokazuje i primjer modifikacije kvalifikacija uz naziv Republika Srpska u federalnim medijima.
- U ratu smo mogli čuti samo zamjenu "zločinačka tvorevina", poslije rata pretežno "takozvana Republika Srpska", zatim "manji beha entitet", a sada već lijepo i čisto - samo "Republika Srpska"! - istakla je ona.
U suštini i srećom, kaže Babićeva, javnost, nekim čudom, zna ili može da prepozna i sankcioniše ostrašćenost novinara ili uopšte emitera nekog saopštenja, "njegovu intenciju da oblati, omalovaži i ponizi, tako što joj ne pridaje važnost pa čak ni elemente istine u njoj ne doživljava kao istinu".
- I takvo saopštenje i njegov autor zaslužuju ignorisanje ili makar podsmijeh ne samo onih protiv kojih su usmjereni nego svih poštenih i obrazovanih ljudi, dok je sve ostalo u nadležnosti tzv. "regulatornih agencija" i sudova - dodala je Milanka Babić.
- Naše društvo još spada u ona koja kulturi izražavanja u javnom životu ne posvećuju previše pažnje, ne brinu o stilu i formi izraza, ne njeguju ga, čak zanemaruju proskribovana pravila u određenim oblastima funkcionalne upotrebe jezika, stvarajući poseban tip tzv. neformalnog stila u kome je sve i svašta dozvoljeno - rekla Milanka Babić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.