Pozadina

Naša čula i naša pamet zapažaju tako što se usmjeravaju prema određenim i izdvojenim bićima, predmetima, događajima.

Ako ono što smo na prvi mah zapazili zadrži našu pažnju, onda naše zapažanje počinje da zahvata okruženje i okolnosti u kojima se pojavljuje ono što je prvobitno zapaženo, odnosno nas počinje da zanima njegova pozadina. Pozadinska zapažanja doživljavamo kao otkrića koja potvrđuju dostojanstvo našoj sposobnosti zapažanja smisla. Zato nam nije lako da priznamo poraz zapažanja u istraživačkoj pustolovini koja se odvija u pozadini onoga čija pojava nam neodoljivo ili neumoljivo zaokuplja pažnju, pa preskačemo i zaobilazimo prepreke koje nam skrivaju uvid u pozadinu, ili, ako su te prepreke za nas nesavladive, onda pozadinu pretpostavljamo i nagađamo.

Međutim, istraživačka pustolovina potpunog otkrivanja bilo koje pozadine ne može da stigne do svog krajnjeg cilja, budući da se iza svakog novog otkrića i dalje prostire beskonačnost. Odavde proizlazi istinski aršin za mjeru čovjeka, koji je ujedno mali, jer ne može da stigne do krajnjeg otkrića, i velik, jer uvijek može da zakorači prema njemu. Kad nedostojnim aršinom uvećavamo, zbog pohlepe, ili smanjujemo, zbog straha, mjeru sopstvene veličine pred drugima, mi tad osjećamo sramotu i uzaludno pokušavamo da se riješimo tog osjećaja skrivajući nedostojan aršin duboko u našu pozadinu, kako bismo ga udaljili od zapažanja drugih.

Moja prva pozadinska zapažanja započela su onda kada sam prestajao da se na morskoj obali pojavljujem bez kupaćih gaća, i bila su usredsređena upravo na, gaćama pokrivenu a prirodno isturenu, ljudsku blizanačku pozadinu. Moguće je da mi je zaobljenost te pozadine nagovještavala zaokruženost otkrića istine o ličnosti koja se pojavljuje na prednjoj ljudskoj strani. Vidio sam u hladu borova dječaka, malo mlađeg od mene, koji je ležao go na dušeku, na leđima, tako da je njegova prednja golotinja bila izložena zapažanju, ali mene je zanimala skrivena pozadina. Prišao sam mu i rekao: "Mali, znaš li da legneš potrbuške?" "Znam", odgovorio je i odmah legao na stomak, razotkrivši pozadinu svoje sujete mlađeg i moje starijeg.

Mislim da ovakvu priču priča i Velaskezova slika Venere pred ogledalom. Vječnoj, za razliku od smrtnih ljepotica, i najljepšoj među besmrtnima, boginji ljepote, Velaskez je naslikao božanstvenu, ispruženu i nalakćenu, golu pozadinu, dok joj se u ogledalu, koje pred njom pridržava krilati Kupidon, samodopadljivo ogleda lice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.