Pjena

Stari Grci pričali su kako je Geja - Zemlja, bez slatkog ljubavnog spajanja, sama rodila Urana - Nebo.

Onda Nebo prekri Zemlju, Uran Geju i njihovo ljubavno spajanje postade tako učestalo da oni skupa izrodiše mnogobrojno pokoljenje, što naočite, što nenaočite, djece. Otac Uran zatvorio je svoju nenaočitu djecu u podzemlje, vratio ih u majčinu utrobu, da ih ne gleda. Majka Geja voljela je i svoju ružnu čeljad, a i silno se mučila zbog pretovarenosti u stomaku, pa je skovala plan i skovala srp da izbavi i njih i sebe. Plan je ispričala i srp dala svom lijepom sinu Titanu Hronu, imenjaku onog Hrona - Vremena što nastade iz Haosa. Titan Hron je, skriven u zasjedi, sačekao da se u njegovom ocu Uranu razbukti plamen požude i da takav legne uz Geju, te mu hitro srpom odsječe usplamtjele genitalije. Uran zauvijek odskoči od Geje, Nebo od Zemlje, koja je ponovo rodila svoju zatočenu djecu, a Hron je odsječene očeve genitalije bacio u more i preuzeo vlast nad svijetom, iako samo privremeno, jer i njemu je bilo suđeno da ga svrgne njegov sin Zevs. Nadomak obale Kipra, tamo gdje genitalije Neba pljusnuše u more, na površini se zabijeli morska pjena, afros, iz koje procvjeta divna Afrodita...

Gušći ili rjeđi grozdovi mjehurića pjenušaju se na površini tečnosti i objelodanjuju prisustvo gasovitog stanja u tečnom. Čista bjelina pjene plijeni nas svojom čudesnom dražesnošću koja nam nadražuje sva čula. Pjena mami naš pogled, da klizi po prizoru njenih samoizvajanih oblina; naš sluh, da osluškuje njeno šaputavo pućkanje; naš njuh, da u vazduhu nad njom lovi u letu njene gasovite mirisne čestice; naš ukus, da mu se obrati na njegovom jeziku; naš dodir, da se prepusti čarima njenog tananog milovanja. Kao takva, čista pjena, dakle, potpuno vjerodostojno otjelotvoruje i izražava čaroliju ljepote, odnosno, ljubavi.

Pjena opija i naše unutrašnje čulo. Zadivljeni i omamljeni blaženim doživljajem ljepote u pojavi pjene, mi opijeno posmatramo kako se mjehurići njenog tijela nezadrživo raspršuju i kako njeno tijelo iščezava pred našom pijanom, a ipak neutoljenom željom da pojava ljepote bude dosegnuta jednom za svagda, i da nas, bez promjene, trajno razgaljuje svojom milinom. Međutim, za održavanje trajnosti doživljavanja ljepote, kao i ljubavi uopšte, neophodne su i izvjesne trezvene djelatnosti, poput onih koje istrajno pokreću i razigravaju trome tečnosti kako bi iz njih podigle pjenu, pri čemu je svako njeno opadanje poziv pjene za igranje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.