Pero Zubac - Stihovi ljudovanja sa Duškom Trifunovićem

BIJELjINA - Čini se da niko tako blagodarno, iskreno i toplo ne pripovijeda o ljudima i prijateljima kao pjesnik Pero Zubac. Možda mu je to genetski urođeno u njegovoj rodnoj Hercegovini ili to iz njega govori čovjekoljublje?

Bilo kako bilo, o ljudovanju, druženju, poeziji, prijateljima, mjestima u kojima je živio i dragim licima Pero Zubac pripovijeda kao da kazuje svoju najnoviju pjesmu.

Kada se slože njegove riječi i skladne rečenice, Perin govor je čista poezija. Tako nam je nedavno pripovijedao o svojim upokojenim prijateljima Miroslavu Antiću i Dušku Trifunoviću. Riječi mislene, poredane i pune njegovog prepoznatljivog šarma.

- Znaju i mnogi drugi ljudovati osim što smo to činili Mika, Duško i ja. Imao sam sreću da ljudujem i sa velikim hrvatskim pjesnicima Jurom Kaštelanom, Dobrišom Cesarićem, Dragutinom Tadijanovićem, ali i sa Desankom Maksimović, Mirom Alečković, sa Branom Petrovićem i mnogim drugim književnicima. Znali su, zaista lijepo, da ljuduju mnogi sa književne scene - priča Zubac.

Dodao je da je, ipak, najvažnije u njegovom životu to što je rano ušao u njihove krugove, što su ga primili kao svoga i što je mogao da kažem - da je bio drug Branka Ćopića.

- To sada izgleda pomalo čudno, ali me je Branko smatrao svojim drugom - kaže Pero Zubac, uz svoj prepoznatljivi široki osmijeh.

Mnogi smatraju da je Pero Zubac bio veliki zaštitnik Miroslavu Antiću i Dušku Trifunoviću, ali on tvrdi "da su baš njih dvojica bili njegovi zaštitnici".

- Bio sam samo tu da im pokatkad pomognem. Dušku posebno. Uprkos tome što sam bio mlađi od njega vodio sam računa o njegovom usamljeničkom životu. I slušao me je, posebno kada je bilo riječi o uzimanju lijekova, o ishrani i drugom - kaže Pero.

O trenutnom književnom poslu skoro da i ne priča. Pomenuo je samo da je kod njega sva zaostavština Duška Trifunovića koju želi da priredi. Riječ je o Duškovim zapisima za koje on ranije nije znao da postoje - o sveskama u kojima je Duško vodio svoje zabilješke, te o dva rokovnika, od kojih je jedan ponio iz Sarajeva.

Pero Zubac sa sobom nosi neveliki notes, u kome su njegovi zapisi - zapisi u stihu. Stihovi su posvećeni baš Dušku Trifunoviću, jer i na taj način ljuduje sa svojim upokojenim prijateljem.

O Dušku Trifunoviću govori i dalje kao da je živ. Slušaocu se čini da Duško sve to vrijeme sjedi sa njim i Perom, pa je netom izašao, ali da će se vratiti.

- Duško je bio enciklopedijski um. Posebno su ga interesovale istorija i geografija. Oko sebe je uvijek imao enciklopedije i leksikone, pa bilo šta da ga upitaš, da ga takneš on potanko o tome pripovijeda. Jednom prilikom neko ga je pitao za Debrc, a on je ushićeno rekao da je to divan, kraljevski grad. Bili smo svi iznenađeni njegovim odgovorom, jer znamo da je to malo mjesto, ali nam on potvrdi da je u njemu bio kralj Dragutin - priča Zubac.

Dodao je da je angažovan na tumačenju Duškovih zabilježaka, koje su za njega veliko otkriće i izazov.

- Riječ je o vrlo dragocjenom štivu i biće neiscrpan izvor podataka o Dušku za one koji ga budu izučavali, ali kada se ja budem odlučio da to pustim u javnost - kaže Pero Zubac.

Bajford

Duško Trifunović je bio uman čovjek. Siguran sam da Duško nikada ne bi napisao one divne pjesme za djecu da mu režiser Timoti Bajford nije naručio pjesme za svoje emisije. Napisao mu je stotinu pojmova: ptica, hleb i slično, a Duško pita da li Bajford zaista zna srpski jezik? Kada je Englez prokomentarisao neke njegove stihove o ševi, onda se Duško uvjerio da on zaista dobro poznaje naš jezik - objašnjava Pero Zubac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.