Pejzaži Banje Luke slikani gromobranom

Zagledani sami u sebe, skloni padanju u rutinu i lišeni objektivne perspektive, koja ne mora biti ispravna, ponekad ne vidimo dalje od susjedovog plota. Čak i objekte i društvene odnose u našem dvorištu tumačimo na sopstveni način i predstavljamo ih kao "normalne".

"Rezidens" projekat koji je počeo 18. novembra u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske, u kojem učestvuje četvoro umjetnika iz Francuske i Njemačke, ponudiće banjolučkoj publici na izložbi 10. decembra upravo drugačiji pogled na nas same.

Slikama, crtežima, fotografijama i instalacijama, umjetnici koji stvaraju na temu "Umjetnost i kontekst", Matju Bozadon, Fransoa Ženoa, Andrea Difenbah i Feliks Balcer, oslikaće lični pejzaž Banje Luke.  

Kako se datum izložbe primiče, umjetnici užurbano privode kraju svoje radove: fotografije prizora Banje Luke i okoline razbacane su svuda po podu; posebno iznenađenje predstavlja stablo koje je pregradilo jedan prolaz u Muzeju. Pokušaj da se zaobiđe rezultiraće drugim iznenađenjem: iskrivljenim i zarđalim gromobranom čije su nepravilne linije "okupirale" dobar dio centralnog prostora u Muzeju. Umjetnici stoje ispred svojih radova monumentalnih dimenzija sa kistom ili drvenim ugljem i kritički "mjere" svoja djela. Umazanim rukama češkaju se po licu i kosi, i onda kao da su se sjetili nečega što bi mogli brzo da zaborave, uzimaju kist ili kredu i povlače sigurne poteze po površini. 

Andrea Difenbah zamišljeno hoda Muzejom i čežnjivo gleda na prazan zid gdje bi trebalo da stoji njen rad.

- Ponekad je lakše imati koncept nego ga sprovesti u djelo - požalila se Andrea Difenbah.

Njena zamisao bila je da napravi kolaž impresija od ljudi iz miješanih brakova. Posjetila je nekoliko takvih porodica, kao i povratnike i izbjeglice iz Hrvatske i suočila se sa velikim problemima.

- Dosta ljudi je željelo da ostane anonimno, što me je malo iznenadilo. Ipak je prošlo 14 godina od završetka rata - rekla je ona.

Matju Bozadon je zaokupljen svojim projektom.

- Vidio sam neke zaista sjajne pejzaže u okolini Banje Luke koji su me inspirisali za rad. Radim sliku kanjona Vrbasa iz ptičje perspektive. Prethodno sam fotografisao te predjele svojom polaroid kamerom, što je izvrstan podsjetnik za rad - istakao je Bozadon.

On radi direktno na zidu, crnom i bijelom bojom.

- Radim fotokopiju. Želim da prenesem svoju emociju na sliku - ponosno je rekao Bozadon, koji živi u Strazburu.

Bozadon je do sada, osim u Francuskoj, radio i izlagao u Rusiji i Poljskoj.

- Svi umjetnici su putnici. Nemamo izbora - pomirljivo je, ali sa osmijehom rekao Bozadon.

U centralnom dijelu Muzeja dominira crtež ogromnih razmjera. Ambijentalna muzika koja dopire sa jednog laptopa kao da smekšava oštre poteze kojima je Fransoa Ženo nastojao da dočara divljinu. 

- Oduvijek sam se bavio prirodom i divljinom u prirodi. Interesuje me dinamika vegetacije i pitanje našeg mjesta u prirodi. Ideja je bila da istražujem pejzaž i napravim miks dinamike vegetacije i dinamike eksplozije - objasnio je Ženo.

On je dodao da crta istim materijalom kao što je objekat koji hoće da predstavi.

- Drveni ugalj je kao dio grana žbunja koje crtam. S druge strane, kada hoću da uradim nešto monumentalno, kontrast crno-bijelo djeluje moćno i upečatljivo. Osim toga, materijal je senzitivan i... praistorijski. Ne znam, možda radim svoj sopstveni praistorijski pejzaž - rekao je Ženo glasno razmišljajući.

Kada radi ovakve crteže, Ženo odlazi u prirodu i kao Bozadon fotografiše najupečatljivije prizore.

- Na prvi pogled moj rad izgleda kao realistični crtež, ali je prilično ekspresivan. Želim da budem u središtu njega - naglasio je Ženo.

Kada je počeo da radi, tražio je mjesta koja ne posjećuju ljudi.  

- Koristio sam Banjalučko polje kao igralište; igrao sam se tamo - veselo je kazao Ženo.

Bio je i u Doboju i obišao minska polja koja se nalaze u okolini grada.

- Zanimljiv mi je paradoks kako su neka mjesta baš zbog mina zaštićena od ljudi. Priroda se sama obnavlja, bez uticaja ljudi, kao početak nove divljine. To mi je bilo interesantno zbog veze između bombi i vegetacije. U prirodi je isto prisutno nasilje, ali je ono sastavni njen dio. Mi moramo promišljati o našem mjestu u prirodi, jer, ipak, nismo centar svijeta - naglasio je Ženo.

Umjetnik iz Njemačke Feliks Balcer kaže da se trudi da što bolje upozna Banju Luku.

- Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske je jako lijep, prostorije su udobne i velike. Zadovoljstvo mi je što mogu ovdje nešto da stvaram. Zanima me istorija grada, kao i današnji način života ovdje. Umjetnici iz Dizeldorfa učestvovali su u izgradnji Muzeja poslije zemljotresa 1969. godine u Banjoj Luci, što mi je posebno interesantno - rekao je Balcer.  

Radničke migracije

Andrea Difenbah je radila veliki projekat o epidemiji side u Ukrajini, što je preraslo u knjigu i nekoliko izložbi u Njemačkoj i SAD.

- Posljednje dvije godine radila sam na projektu o moldavskim radničkim migracijama. Djeca ostaju kod kuće, dok su roditelji prinuđeni da napuste zemlju zbog nemogućnosti da pronađu posao. Ilegalno borave u Evropskoj uniji, tako da su porodice razdvojene dosta dugo. Kombinovala sam različite porodice. U Njemačkoj ću na izložbama predstaviti rezultate svoga rada.

Znači, većinu svog vremena radim fotografije koje su povezane sa socijalnim temama. To je i razlog što sam ovdje: vjerovatno sam jedina osoba danas koja muči ljude u Banjoj Luci pitanjima o prošlosti - kazala je Andrea Difenbah. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.