Olja Dakić: Domaća publika najveći izazov

Uvijek se sjetim riječi moje prve i drage profesorke Zvezde Damevske, koja je na pitanje kako da se u ratnom ionako teškom vremenu uopšte odlučim za pjevanje rekla: "Ti imaš samo jedno vrijeme. Ma koliko ono teško bilo, to je tvoje jedino vrijeme." I eto...

Ovo je za "Glas Srpske" rekla vokalna solistkinja Olja Dakić, koju je put iz rodne Banje Luke odveo do Berlina, gdje sada živi i radi, a odatle do najznačajnijih svjetskih muzičkih dvorana.

Nedavno je nastupila pred beogradskom publikom u Kolarčevoj zadužbini i u klavirskoj pratnji Nevena Šobajića izvela solo pjesme Griga, Bramsa, Čajkovskog, Rahmanjinova.

* GLAS: Kako je protekao nastup na Kolarcu? Da li ste primijetili razliku između naše i publike napolju?

DAKIĆ: Koncert je protekao veoma dobro, sala je bila puna, a publika veoma zadovoljna. Za mene veliko olakšanje, jer najteže je nastupati pred domaćom publikom. Neke velike razlike između publike napolju i kod nas zaista nema. Mene su savjetovali da za Beograd odaberem malo "lakši" program, ali ja sam, kao i u Banjoj Luci, insistirala da to bude isti program iz Berlinske filharmonije ili Wigmore Hall -a u Londonu. Mi zaista imamo obrazovanu publiku, a na kraju pravo izvođenje uvijek dođe do slušalaca.

* GLAS: Prošlogodišnji koncert u Banskom dvoru bio je Vaš prvi nastup u rodnom gradu. Kako gledate na taj koncert sa ove vremenske distance?

DAKIĆ: Nastup u Banjoj Luci mi je, naravno, ostao u najljepšem sjećanju. Prekrasno iskustvo muziciranja sa fantastičnim pijanistom Arsenom Čarkićem, kao i poseban osjećaj da nastupate pred ljudima koji vas zapravo najbolje poznaju i to iz drugih okolnosti.

* GLAS: Da li se uspjeh u Banjoj Luci "prašta"?

DAKIĆ: Nadam se, da. A, uostalom, mogli biste se upitati: Gdje se to uopšte uspjeh prašta? Nikad ne razmišljam o tome. Bavim se svojim poslom i radujem ako uspijem da uveselim i ispunim ljude svojim izvođenjem. Tad je moja misija završena.

* GLAS: Kako je izgledao Vaš put kada ste otišli iz Banje Luke? Da li je bilo straha od nepoznatog ili ste tačno znali šta hoćete?

DAKIĆ: Otišla sam sa nepunih 17 godina, jer mi nisu dali da završim započetu srednju muzičku školu u Banjoj Luci, zato što sam išla i u gimnaziju. Završila sam je u Skoplju, a potom su uslijedili prvo Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu, gdje sam diplomirala, a potom master na Univerzitetu umjetnosti u Berlinu i doktorske studije na Muzičkoj akademiji "Hans Ajsler" u Berlinu, gdje sam dala Konzert Examen 2007. godine. Svuda na odsjeku za solo pjevanje i muzički teatar.

Ne, straha nije nikad bilo, jer strah je ionako kategorija koju ne poznajem. Znala sam da želim i moram da se bavim umjetnošću i da je ovo jedini put kojim moram ići, ma koliko to bilo teško i na granici nevjerovatnog.

* GLAS: Kako Vam izgleda jedan dan života u Berlinu?

DAKIĆ: Iako milionski grad, Berlin ima nešto sporiji tempo od ostalih svjetskih metropola. Valjda to leži u dobroj organizaciji, pa ne potrošite vrijeme u saobraćaju. Obično imam probe od deset do 13 časova u Operi ili za koncerte, poslije pauzu od tri časa koju, nažalost, koristim da obavim sve moguće administrativne poslove, oko 17 časova ponovo probe, a uveče od 20 časova predstava ili koncert. Oni koji me poznaju znaju da sam veoma socijalno biće, tako da koristim svaku priliku da se družim i izlazim. Po prirodi posla moram ići i na sport (mačevanje, joga,  teretana, plivanje...), a uvijek kad mogu odem i na rok koncerte i izložbe. Veliki sam ljubitelj moderne umjetnosti, a Berlin je zaista grad koji nudi toliko kulturnih sadržaja.

Muzika i moda

- Inspirišu me svi drugi vidovi umjetnosti, prije svega slikarstvo i književnost. U zavisnosti od toga koji program spremam, ponovo iščitavam klasike, gledam filmove, odlazim na izložbe i koncerte. Zapravo, inspiraciju nalazim svuda, čak i u popularnoj muzici i modi - kaže Olja Dakić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.