Okret

Vrti se vrti suncokret, vrti se Sunce, vrti se svijet...

Život u cjelini toliko je prožet obrtanjem i zasnovan na njemu, da je on svim onim bićima, kojima je podario glavu sa sposobnošću zapažanja, ujedno morao da obezbijedi i značajno nezavisnu pokretljivost glave u odnosu na ostatak tijela i da je natakne na okretan vrat, kako bi ona uopšte mogla da se upušta u praćenje i posmatranje stalnih obrta u životnom kretanju. U čovjekovoj glavi, zapažanja nastala posmatranjem života mogu da se poslažu po izvjesnom redoslijedu, i čovjek može da ih ispriča drugima na najrazličitije načine, a oni mogu da ih prepričavaju trećima. Međutim, nijedna priča, kako god da je ispričana, nije istinski zanimljiva nikome, ako ne ukazuje na neki obrt u životnom kretanju i ako ga ne odražava, zato što takvu priču, bilo s pouzdanošću ili naslućujući, ne doživljavamo kao vjerodostojnu.

S druge strane, izrazitu privrženost okretanju ispoljavamo već u prvim godinama života, kad bez uočljivog povoda koristimo iznenadnu priliku da raširimo ruke pa da se na stopalima vrtimo oko ose našeg tijela, u tajanstvenom skladu sa vasionskim obrtanjem nebeskih tijela, i da u tom obrtanju istrajavamo sve dok nas stariji ne osujete ili dok se ošamućeni ne strmoglavimo. Predostrožnost u vezi sa nepredviđenim ishodima ovog okretanja i nemogućnost da se ono zaustavi podstakle su osmišljavanje i izradu naprava koje bar donekle objedinjuju brigu i bezbrižnost kruženja, i mi se prepuštamo njihovim vrtlozima u raznovrsnim izvedbama vrteške, koje se sve odreda zasnivaju na prvobitnom i suštinskom izumu točka.

Pored toga što se mi, kao pojedinačna tijela, vrtimo i kotrljamo u jedinstvenosti neponovljivog života ili u beskonačnim preobražajima životnih oblika, nas takođe zahvata i kruženje žrvnja zajedničkog života, u grčkim okretima i preokretima strofe i katastrofe, u latinskim obrtima i prevratima revolucije, u talasastim kruženjima zajedničkog zamiranja i preporoda. Bez zaokretanja u svom toku, ni priča o cijelom čovječanstvu, kao ni bilo koja pojedinačna priča iz čovjekovog života, ne bi tekla kao priča nego kao muk.

Priče o životnim okretima nikad ne prestaju da nam budu zanimljive, jer u njih najdublje vjerujemo baš zbog njihovih zaokreta, jer one vjerno opisuju ono što neprestano doživljavamo i što čini naš život, za koji se čvrsto hvatamo. O okretima možda najživopisnije pričaju upravo nijemi okretni pokreti kakve susrećemo, na primjer, u raznim proizvodnim, uslužnim, cirkuskim, sportskim, plesnim vještinama, budući da nas neposredno i trenutno zapažena vrhunska okretnost zadivljuje svojom čarolijom stapanja nevjerovatnosti i vjerodostojnosti okreta u životu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.