• Kultura
  • Pozorište

Odlazak kod psihoterapeuta i dalje je tabu tema kod nas

Piše: Željka Domazet 06.05.2025 23:31
Foto: GS

ISTOČNO SARAJEVO - Kod nas mnogi muškarci, to jest bračni parovi, malo se stide otići kod psihoterapeuta kada zapadnu u neke bračne krize, a toga ima i niko to ne priznaje. Jednostavno ne idu, a mislim da su psihoterapeuti profesionalci koji su odlučni u tome da vam pomognu u teškim situacijama.

Rekao je ovo za Glas Srpske,  Željko Stjepanović, glumac, scenarista i režiser predstave "Bračno savjetovalište", Gradskog pozorišta "Jazavac", koja je prethodnog vikenda odigrana u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo, objašnjavajući koji je motiv imao kada se upustio u adaptaciju komada austrijskog dramaturga Danijela Glatauera. Stjepanović koji potpisuje režiju i koji je akter same predstave rekao je da  ga je  tema odlaska kod psihoterapeuta ta koja ga je okupirala i da smatra da je potrebna baš sada, ovdje i u ovom društvu. Veteran banjalučkog glumišta dodao je da predstava "Bračno savjetovalište" na komičan način tretira te teme i da je pisac teksta  Danijel Glatauer koji je on preradio.

- Dopisao sam  tri-četiri scene i mislim da smo dobili jednu brzu, dobru komediju vodviljskog tipa, tako da publika jako dobro reaguje, sala je ispunjena smijehom i zadovoljstvom - ocijenio je Stjepanović.   

Glumica Snježana Mišić podsjeća da je ova predstava  izašla u oktobru prošle godine i da je njih troje igraju često zato što je publika voli i da je nekako uvijek puna sala.

- Imali smo nekoliko gostovanja i gdje god dođemo predstava je prihvaćena divno i nekako se ljudi pronalaze, jer predstava tretira neke teme koje se tiču svih ljudi koji su ikada bili u braku ili nekoj dužoj vezi. Pronađu se svi. Na neki duhovit način su obrađene ozbiljne teme o muško-ženskim odnosima u braku, u porodici...Publika  zaista  obožava predstavu i stoga je i igramo, a i nama je jako draga i zabavna - ocijenila je Mišićeva koja igra suprugu. Ona se složila sa konstatacijom da su i njih troje koji su akteri predstave na neki način postali porodica.

- Porodica smo i sve prođemo skupa. Lijepa smo ekipa, lijepo se slažemo, jako lijepo smo radili i bukvalno nismo osjetili proces. Radujemo se svakom igranju - otkriva  Snježana.

Željko Erkić koji u predstavi igra muža Vasa ocijenio je da je ova predstava bliska svima nama.

- Taj austrijski tekst prilagođen je našem mentalitetu i ovdje našem području, tako da svako u publici može da se prepozna u ovoj priči, bar u pojedinim njenim segmentima pa tako i mi sami akteri - rekao je Erkić.

On ističe da samim tim što se svako u publici može prepoznati i kroz komične elemente koje bračni život dvoje ljudi donosi u predstavi, ima zaista puno. Kompletna ekipa ovog komada  Željko Stjepanović, Snježana Mišić i Željko Erkić su svako na svoj način vezani za Istočno Sarajevo. Stjepanović i Erkić su osvajali i nagrade na "Međunarodnom  festivalu malih scena i monodrame Republike Srpske", a sa predstavom "Gospođica" u kojoj je igrala Mišićeva otvoreno je Narodno pozorište Istočno Sarajevo.

Stjepanović kaže da je u Istočnom Sarajevu gostovao  mnogo puta i da je nekako od početka vezan za ovaj grad još od  "Međunarodnog festivala malih scena i monodrame Republike Srpske".

- Igrao sam na festivalu pet-šest puta, a dobio sam i dvije nagrade za monodrame. Drago mi je uvijek doći, a pratio sam i kako teče gradnja  Narodnog pozorišta u ovom  gradu i drago mi je da je objekat završen i napokon stavljen u funkciju - rekao je Stjepanović.

On je dodao da sa svoje strane pomažu koliko mogu i da je sada najvažnije za ovo Narodno pozorište da se formira jedan mali glumački ansambl i da imaju svoj repertoar na mjesečnom nivou da imaju makar tri-četiri predstave kako bi počeli da navikavaju publiku da dolazi u pozorište.

 - To je proces koji se ne može desiti preko noći i treba dosta vremena, najmanje deset godina da bi to zaživjelo i funkcionisalo u punom obimu - smatra Stjepanović.

Činjenica je da je Istočno Sarajevo nastalo na goloj ledini, da je Narodno pozorište otvoreno prije godinu dana, da je festival malih scena i monodrame nakon Dejtonskog sporazuma takođe morao da seli i da je publika Istočnog Sarajeva željna i žedna pozorišta, na pitanje koliko se ova publika "odrodila" od pozorišta Stjepanović je odgovorio da ne vjeruje da se odrodila i da je to najvjernija publika.

- Tu publiku kada odnjegujete, to je publika koja će vam uvijek dolaziti, samo treba vremena. Ovo nije nešto što je od danas do sutra, nego zaista treba da se ljudi naviknu i da dolaze u pozorište. Mi kada pravimo neke naše planove mi računamo, ako čovjek ne ide makar u 20 dana jednom u pozorište, to više nije navika - ocijenio je Stjepanović.

Ako ide u tri mjeseca jednom, dodaje Stjepanović, to je onda slučajnost.

 - Treba ljudima davati mogućnost da bar u 15 dana imaju nešto da vide, da vide neku novu predstavu. Ako toga nema, onda ne možete da povećavate broj pozorišne publike i jednostavno ne možete da dosegnete do nekog broja koji bi održavao ovakvu zgradu Narodnog pozorišta i ovoliki broj mjesta - napomenuo je Stjepanović. On ističe da je bitno koliko se godišnje u jednom  pozorištu odigra premijera.

- U Banjaluci imamo Narodno pozorište koje ima nekih šest premijera, "Jazavac" koji ima oko tri premijere što je već devet premijera, imamo Dječije pozorište koje ima pet-šest premijera. Određeni broj premijera vam govori da će ta publika da se povećava i da bude sve veći broj ljudi koji će dolaziti u pozorište - napomenuo je Stjepanović.

Na pitanje da li se od glumačkog posla može komotno živjeti, on konstatuje da ne može komotno, ali da glumci nisu ni ušli u ove vode da bi zarađivali.

- Naravno, više se zarađuje na filmovima i serijama i zato mnogi glumci odlaze da rade na tim serijama što nažalost šteti pozorištu. Da bi zaradili koji dinar, glumci idu na filmove ili serije i nekako pozorište stavljaju u drugi plan. Pozorišna umjetnost je po mom mišljenju mnogo jača od filmske umjetnosti u ovom trenutku, jer mislim da pozorišni radnici daju mnogo kvalitetnije umjetnički vrijedna djela i sa malo sredstava uspijevaju da naprave čudo - istakao je Stjepanović.

Glumica Snježana Mišić  govoreći o svojim gostovanjima u Istočnom Sarajevu kaže da je ovo njeno treće  gostovanje, da je igrala u "Gospođici" Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banjaluke,

 - U Istočnom Sarajevu smo  igrali i predstavu "Miropomazani",  Gradskog pozorišta Gradiška u novembru prošle godine i mogu samo reći da je publika divna i da su nas primili odlično - ocijenila je Mišićeva i dodala da je i ova predstava odigrana u Narodnom  pozorištu Istočno Sarajevo.

Glumac  Željko Erkić, koji je rođen u Sarajevu, kaže da je često sa pozorišnim predstavama gostovao u Istočnom Sarajevu i da je prije dvije godine dobio i nagradu na "Međunarodnom festivalu malih scena i monodrame Republike Srpske".
 Na pitanje da li mu više znači i da li su mu bliže "daske koje život znače" ili film, kaže da je uposleniji u pozorištu.

 - Pozorište je naše primarno zanimanje. Za to se i na akademiji  školujemo i pozorište je osnova našeg posla, a ne bježim ni od filma ili televizije koji doživljavaju u posljednje vrijeme ekspanziju, pogotovo na našim prostorima - ocijenio je Erkić.

 Erkić je istakao da su pozorišni umjetnici nažalost prepušteni da se sami snalaze koliko mogu.

- Od glume se može živjeti ako glumac ima tu sreću da bude zaposlen na neodređeno vrijeme u nekom nacionalnom pozorištu kao nas troje koji igramo u predstavi "Bračno savjetovalište" i na neki način imamo sređeniju finansijsku situaciju, ali veliki broj kolega nije imao tu mogućnost i sreću i moraju da se dovijaju na razne načine. Ko ima sreću, talenat i znanje da uplovi u sve sfere ovog posla  pa i film i televiziju, može dobro da živi - naglasio je Erkić.

Stjepanović kaže da banjalučka publika ima tri-četiri profesionalna pozorišta i da je to već zavidan broj pozorišnih gledalaca.

 - Mi računamo da već ima negdje oko 4.000 ljudi koji će uvijek doći da pogledaju sve u pozorištu. Što je veći grad, to je veći i broj gledalaca pa je samim tim lakše za igrati. Znam da mi u Banjaluci ponekad kuburimo sa publikom  jer kad "potrošimo" te 4.000 onda mora predstava biti ili toliko dobra ili je dodatno reklamirati da bismo povećavali broj ljudi koji dolaze u pozorište, pa tako imamo neke predstave koje su odigrane preko 100 puta, a zovemo i neke goste. Ceca Bojković je kod nas igrala "Ministarku" i to je uvijek bilo puno i na neke druge načine pokušavamo da povećamo broj gledalaca - kaže Stjepanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.