Od svjetske manifestacije do privatizacije

Nimalo slučajno, ovaj javni proglas počinjemo s riječima Njegove svetosti gospodina Patrijarha Pavla: "Kada su dokazi slabi, riječi su jake". Nama, za ono što kažemo, ne trebaju jake riječi kao lažna argumentacija.

Kao dug velikom piscu koji je za djelo "Na Drini ćuprija" dobio Nobelovu nagradu, Višegrađani su 1976. godine osnovali "Višegradsku stazu", koja je bila svjetska kulturna manifestacija, koja je otvarana na impresivnom mjestu – sa splavom usidrenim ispod višegradske ćuprije.

Da je moralna kriza dostigla samo dno, dokaz je što se kulturom kao društvenom nadgradnjom bavi svako i čini sve što hoće.

Ako je kultura "druga čovjekova priroda", onda se može reći da pustoše duše neki njeni nosioci i kreatori, kao što šumokradice pustoše šume, a najčešće se to na sudovima naziva "nepoznat izvršilac". U terminološkom smislu kulturnih animatora i kreatora, to bi se prevelo da se kulturom bave oni koji nude "nedostatak dokaza". A oni su u ovim sirotinjskim rasulima bez navodnika kulturna mafija.

Najbolji dokaz za to je "Višegradska staza", koja svake godine okuplja najlošije pjesnike iz Republike Srpske, epigone i minorce.

Do rata, "Višegradsku stazu" je vodila i organizovala biblioteka u Višegradu, a u ratu i poslije rata SKPD "Prosvjeta".

"Višegradsku stazu", organizuju i vode oni koji bi se, u prvom smislu pojava i događaja, mogli naći u publici, a nikako kao ključni ljudi koji o svemu odlučuju.

Nakon moje malenkosti, koja je više godina tražila da se na "Višegrdsku stazu" pozovu neki naši ključni pisci (tu sam namjerno isključio sebe, jer mi je poznato da su pogrešni ljudi tipa Milana Šušnjara ponosni na svoje mane). Tako se i dokazalo, on je, uznosito i prkosno, nastavio da poziva na "stazu" nižerazredne pisce, ponavljajući grešku svake godine, nije važno koja stranka je na vlasti.  Što neće, u Višegradu vlada SDS, pa čak i kada SNSD osvoji vlast. To potvrđuje činjenicu da vladaju interesne grupe i primitivizam, a ne stranka na vlasti. Što veća provincija, tim više.

 Dva puta je pozvao Milanka Borovčanina Romsoka, sabrata iz stranke "dobrih domaćina", koja je narodu ponudila sveto siromaštvo a sebi je uzela sve što se uzeti moglo, od fabrika do hotela.

Pozvao je nezamjenjivi kadar Milan Šušnjar i Vojina Ostojića iz Bratunca, koji je postao pisac zahvaljujući samo sponzorima (kao Romsok), a ne instituciji recenzije koja izostaje kod neozbiljni izdavača koji objavljuju njihove knjige.

Jedan od čestitih ljudi, koji je otkazao vođenje i učešće na "Stazi" je Neđo Đević, novinar Srne.

Smisao "Andrićeve staze" nije u pukom okupljanju, već afirmaciji proznih pisaca u Republici Srpskoj, koji nisu učestvovali na ovoj značajnoj kulturnoj manifestaciji, koja se ne smije privatizovati ni od predsjednika SKPD "Prosvjeta" Višegrad, a ni opštinskih struktura, pa i tzv. "umjetničkog savjeta", kojim Šušnjar dugi niz godina manipuliše.

Voditelj "Višegradske staze" je pjesnik sladunjavih pjesama, kojima se dodvorava prosjekašima, koji su mjerilo svega što postoji, ali nisu za nadgradnju, posebno književnu avangardu, jasno vam je koliko je ova manifestacija oskrnavljena. Pravi umjetnik se ne smije dodvoriti prosjekašima, osim ako to ne odgovara stranci "dobrih domaćina", koja nas je i dovela do totalno poremećenog sistema vrijednosti, kao da nesposobni imaju samo jednu sposobnost da onesposobe sposobne!

Kao čovjek osjetljive savjesti, ali nepotkupljiv svjedok, ovu moju primjedbu, ne treba shvatiti pogrešno, sa mijenjanjem teze, da ja to nešto tražim za sebe. Neka i to bude po moralnom redu i propisima.

Neka aktuelna vlast Višegradu nagradi Šušnjara udaljavanjem iz organizacije i vođenja "Višegradske staze", ne radi mene, već radi toga što je nanio veliku štetu manifestaciji i opštini Višegrad, što potvrđuju mnogi pisci koju ne vide sebe u umjetnosti, već umjetnost u sebi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.