Novi susret sa slikama Paje Jovanovića

Uspomenu na velikana srpskog slikarstva Pavla Paju Jovanovića brižljivo čuva Narodni muzej iz Beograda, koji je u svom Atrijumu predstavio "Sistemski katalog dela Paje Jovanovića", autora Petra Petrovića, ali i tematsku izložbu slika ovog umjetnika.

Izložba predstavlja izbor najpoznatijih i najznačajnijih remek-djela Paje Jovanovića, koja se čuvaju u Zbirci srpskog slikarstva 18. i 19. vijeka. Posjetioci imaju priliku da se "susretnu" sa djelima kao što su "Kićenje neveste", "Borbe petlova", "Mačevanje", "Izdajica", "Mihajlo Pupin"...

Na 365 strana, u tvrdom povezu i sa više od hiljadu reprodukcija, "Sistemski katalog dela Paje Jovanovića" prvi put na jednom mjestu predstavlja obiman i raznovrstan umjetnički opus jednog od najvećih, najplodnijih i do danas najpopularnijih srpskih umjetnika.

Da bi se ljubiteljima umjetnosti omogućio još neposredniji kontakt sa stvaralaštvom Paje Jovanovića, priređena je i tematska izložba koja predstavlja izbor najpoznatijih i najznačajnijih remek-djela ovog umjetnika koja se čuvaju u Zbirci srpskog slikarstva 18. i 19. vijeka.

Pavle Paja Jovanović (Vršac, 16. jun 1859 - Beč, 30. novembar 1957) jedan je od najvećih srpskih slikara i tipičan predstavnik akademskog realizma. Zahvaljujući izuzetno bogatom opusu a naročito djelima sa temama iz narodnog života i onim sa istorijskom tematikom snažno je i široko uticao na likovno obrazovanje, kulturu ali i na rodoljublje naroda.

Publikacija predstavlja sveobuhvatan i cjeloviti katalog Jovanovićevog velikog i raznovrsnog umjetničkog opusa, ali i prvi pokušaj formiranja cjelovitog popisa ostvarenja našeg znamenitog umjetnika. Sistemski katalog se nadovezuje na monografiju "Paja Jovanović", autora Nikole Kusovca, koja je u izdanju Muzeja grada Beograda objavljena 2010. godine.

Paja Jovanović, rođen kao sin prvenac Stevana Jovanovića, uglednog vršačkog fotografa i majka Ernestina (rođena Deot - francuskog porijekla), svoje djetinjstvo provodio je u veseloj i srećnoj mnogočlanoj porodici. Veoma rano je pokazao sklonost prema crtanju i slikanju. Njegov otac Steva, vrstan fotograf, imao je dara za slikarstvo (bavljenje fotografijom u to vrijeme zahtijevalo je ne samo poznavanje foto-tehnike, već i vještu ruku za retuš pri izradi slika).

Osim toga, u Vršcu, toj maloj a ipak veoma bogatoj varoši, mogao je vidjeti djela svojih sjajnih prethodnika: Arsenija Arse Teodorovića (1767-1826; njegove izuzetne ikone), Pavela Đurkovića (1772-1830; ikonostas u Sabornoj crkvi), Jovana Popovića (1810-1864) - sa njegovim sinom je drugovao i često se zaticao u njegovom ateljeu, fasciniran slikarovim radom: kopijama starih majstora, studijama prirode, djelima sa religioznim temama.

Paja je prvo počeo da crta, najprije u tajnosti, kopirajući crkvene slike i provodeći sate u praznoj crkvi koju je smatrao svojim prvim učiteljem. Međutim, u vrijeme kada je crkvena opština u Vršcu odlučila da naruči nova zvona za Sabornu crkvu, i kada je bilo neophodno izraditi crteže svetitelja (kopije ikona iz vršačke crkve - po kojima bi u Beču bili izvedeni reljefi na zvonima), saznaje se za njegov talenat. Tako je već u svojoj četrnaestoj godini Paja dobio prvu porudžbinu, ali, zahvaljujući značajnim pohvalama, i svojevrsnu propusnicu za Beč i mogućnost da se upiše na slikarsku Akademiju.

Međutim, upis na bečku slikarsku Akademiju nije bio jednostavan. Kako je bio bez završene gimnazije i neodgovarajućeg uzrasta, od njega se tražilo da prethodno završi gimnaziju i da pohađa školu crtanja kod profesora Maholca. Profesorova naklonost ali i Pajin uporan i predan rad učinili su da ubrzo postane najbolji učenik u ovoj školi.

London i putovanja

Prvo priznanje Paja Jovanović dobio je 1882. godine, na studijama u Beču, za sliku "Ranjeni Crnogorac". Slika je bila izložena na godišnjoj izložbi Akademije, i za nju je dobio prvu nagradu i carsku stipendiju. Sljedeće godine zaključio je desetogodišnji ugovor sa čuvenim galeristom Valisom, za galeriju "Frenč" u Londonu; i krajem te 1883. godine prelazi tamo da živi i radi. Njegove slike su se veoma dobro prodavale, što ga je u potpunosti oslobodilo finansijskih briga, a i omogućilo mu da veoma često odlazi na duga, daleka i skupa putovanja po sjevernoj Africi (Maroko, Egipat), u Grčku, Tursku, Italiju, Španiju. Sa svojim prijateljem, ruskim slikarom Rubom (F. Roubaud) boravio je šest mjeseci na Kavkazu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.