Nova predstava u Gradskom pozorištu “Jazavac” priča o gradu i ljudskim sudbinama: Banjaluka, od sjaja do očaja

Milanka Mitrić
Nova predstava u Gradskom pozorištu “Jazavac” priča o gradu i ljudskim sudbinama: Banjaluka, od sjaja do očaja

BANjALUKA - Jedan grad, u svojim zgradama, kućama, na svojim ulicama, trgovima i parkovima i skrivenim ćoškovima čuva mnogo sjećanja, komadića istorije, prošlosti, sadašnjosti i naznaka budućnosti. Mnogo nostalgije i sjete starijih, a mnogo nade i želje u mladima, koji tek treba da stvore svoje lične istorije.

Sedam autora napravilo je šest priča, smještenih u jednu predstavu, nazvanu “Banjaluka”, s namjerom da na sceni, kroz likove i segmente njihovih života, i ličnih istorija, prikaže jednu veliku i univerzalnu priču, koja prelazi granice Banjaluke i može da bude primijenjena na bilo koji grad i sve što on jeste.

“Banjaluka”, kao i Banjaluka u sebi objedinjuje priče o ljudi, djelićima lične istorije, sjećanjima, rastancima, novim počecima, odlascima, traumama, ljubavima i tugama, a sve to prikazali su glumci na izvođenju komada “Banjaluka” u režiji Nikole Bundala, koji je večeras premijerno odigran u Gradskom pozorištu “Jazavac”.

- Ovo nije predstava koja je isključivo banjalučka. Ova predstava tretira univerzalne i opšte probleme, probleme koji su prisutni svuda u svijetu, na svim kontinentima i u svim mentalitetima. Mi smo zato tu da progovorimo o tim problemima kroz naše, “banjalučke” likove, da vidimo kako ih naš grad tretira, da li je gluv i slijep ili želi da ih riješi. Ove probleme tretiramo kroz prizmu naše posebne, hermetično kotlinom zatvorene Banjaluke, grada koji predstavlja univerzum za sebe. To je poseban balon u kojem funkcioniše autentičan sistem koji naseljavaju ljudi čiji životi su nepresušan izvor inspiracije - kazao je režiser Nikola Bundalo.

Predstava je nastala po tekstovima Nikole Pejakovića, Vide Davidović, Željka Stjepanovića, Lane Bastašić, Radmile Smiljanić, Tanje Šljivar i Armine Galijaš. Dramaturg predstave je Vida Davidović, kostimograf Ivana Ristić, scenograf Dragana Purković Macan, a kompozitor Petar Bilbija. Iako su tekstovi dosta različiti, spojeni su u jednu cjelinu koja prikazuje sve ono što je bila namjera autora.

- Bilo je bitno prikazati “Banjaluku” iz više ideoloških, emotivnih i misaonih perspektiva, ne samo zato što smo osjećali da tako treba, nego zato što je Banjaluka to i zaslužila. Iako je ona kao grad možda i mjesto najvećih kontradikcija za koje znam (od sjaja do očaja, od siromaštva do izobilja, od jedne do druge istorijske stanice), ipak je u mojoj glavi objedinjena u jednu kompaktnu cjelinu sa svim kuršlusom senzacija i različitih atmosfera koje pruža - navela je Davidovićeva o ovom komadu, a navedeno je i prikazano na sceni, u više kraćih segmenata, posebno izdvojenih priča, od kojih su, čini se, na publiku poseban utisak ostavile one rađene po tekstu “Hljeb” Lane Bastašić i “Klipa” Nikole Kolje Pejakovića.

Odlasci tamo gdje je bolje, tuga za onim što ostaje, sjećanja na školu, na ljubavi, strah, želja za uspjehom, porodica, veze, raskidi, navikavanje na život u patnji i siromaštvu i, s druge strane, na sjaj bezbrižnosti i bogatstva, sve to i mnogo više svojim likovima prikazala je “Banjaluka”. Različite priče oživjeli su glumci Nataša Ivančević, Dragana Marić

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana