Ništa novo

Na ovogodišnjem Kočićevom zboru – ništa novo. Ovo bi bila najsažetija i najtačnija ocjena onoga što se u Banjoj Luci u proteklih nekoliko dana dešavalo na tradicionalnoj manifestaciji posvećenoj Petru Kočiću, jednom od najistaknutijih pisaca srpske književnosti.

Još određenije: četrdeset i četvrti Kočićev zbor, po svom nedopustivo niskom kvalitetu, na nivou je onoga što se istim povodom dešava već petnaestak godina. Čini se da je od svakogodišnje profanizacije krajiškog pisca i narodnog tribuna, strašnije samo to što ova vulgarizacija, po pravilu, ostaje bez i jedne ozbiljne kritičke ocjene i tačnog kvalifikovanja iz ugla ozbiljnih, svom pozivu kulturnih i književnih poslenika posvećenih i svakom šarlatanstvu nesklonih malobrojnih pojedinaca. Politika, od koje je ovdje oduvijek sve počinjalo, suprotno praksi svih normalnih sredina i naroda, za ono što se dešava u domenu nauke i kulture uglavnom ne pokazuje nikakav interes (osim tamo gdje eventualno može nešto i da se zaradi), dok su istinski stvaraoci, koji su u sredinama poput ove naše tragično malobrojni, odavno uvidjeli da je "vrag đavolu došao u svatove".

No, vratimo se činjenicama i manifestaciji koja je u protekloj sedmici održana u čast, pored Branka Ćopića, najznačajnijeg krajiškog pisca. Jedan od važnijih događaja upriličenih tim povodom bio je i "okrugli sto", na kom su učestvovala dva moderatora (terminologija je, dakako, moderna) i petnaestak posjetilaca. Svečana akademija, najnaličnija đačkoj priredbi, sa višegodišnjom dramaturškom matricom i učesnicima iz trećeg književnog ešalona (uz dva-tri časna izuzetka) te sa, upućeni kažu, neuobičajeno malo posjetilaca. I, da ne nabrajamo dalje, ono što je invarijantno obilježje Kočićevog zbora: Boško Đurđević ili u ulozi Davida Štrpca ili Petra Kočića u komadu "Poslednji Kočićevi dani". (Da se razumijemo, ovaj glumac povjereni mu posao obavlja korektno, ali da je postalo dosadno i jednolično, u to ne može biti nikakve sumnje!)

Dešavanja poput ovog koje je svake godine u avgustu mjesecu u Banjoj Luci posvećeno Kočiću, postoje u mnogim srpskim gradovima i vezana su prevashodno za afirmaciju značajnih srpskih pisaca. Glavni cilj onih koji organizuju te manifestacije i rukovode njima jeste što svestranije osvjetljavanje djela tih pisaca i njihova aktuelizacija. Međutim, u Kočićevom slučaju nije tako. Nema bolje prilike od ove da se o Petru Kočiću svake godine održi veliki, inventivno i od kompetentnih ljudi pripremljen, simpozijum. Raznoliki aspekti djela ovog pisca još uvijek su neosvijetljeni. Brojne knjige o njemu, objavljene prije više decenija, čekaju savremenu ocjenu i ponovno izdanje. Kako je moguće da baš niko, na osnovu dramskih fragmenata iz Kočićevog djela, ne sačini neki komad koji bi bio supstitucija za ono što se u tom domenu, kako naprijed rekosmo, više puta neukusno ponavlja. I tako dalje. Umjesto svega toga, već nekoliko godina, rezultat koji ostaje poslije Kočićevog zbora je jedno veliko ništa. (Sastavni dio toga ništa jesu i diletantski urađena "Sabrana djela" Petra Kočića, koja su se pojavila prije nekoliko godina, te neozbiljne brošure tipa one pod naslovom "Lijepa knjiga o Kočiću".)

Kočićev zbor organizuje društvo "Zmijanje". Ljudima koji vode ovo društvo, to je bjelodano ove kao i prethodnih godina, nesravnjivo je više stalo do "narodnog zborovanja" na Zmijanju, nego do onoga iz čega je proisteklo to zborovanje: književne manifestacije u čast Petra Kočića. Ta njihova opredijeljenost, kao i okrenutost nemaloj zaradi koju navedeno "svenarodno veselje" omogućava, potpuno su legitimni. Međutim, njihovo unižavanje lika i djela jednog od najznačajnijih srpskih pisaca niti je legitimno niti se može pravdati. Da bi se nešto suštinski promijenilo na danima koji su u Banjoj Luci svakog avgusta posvećeni piscu čiji spomenik krasi centralni park ovoga grada, njihova organizacija mora temeljito da se promijeni. Nužni zaokret moguć je i nije težak. Neophodno je osnovati ozbiljan književni savjet ove manifestacije (razumije se, on može i drugačije da se zove), obavezno sastavljen od više provjereno kvalifikovanih ljudi, te koji će kontinuirano raditi duž cijele godine. U tom slučaju se ne bi dešavalo, kao recimo ove godine, da se pripreme obavljaju na brzu ruku i za petnaestak dana. Takođe, profil sadržaja i spisak učesnika ne bi bio plod projekcija opskurnika, sujetnih koliko i nepismenih, opterećenih isključivo računicom: pozivaćemo samo one pisce od kojih možemo imati koristi i koji i nas sličnim povodima mogu pozvati. Taj provincijski primitivizam nikad nikome nije dobra donio.

Ako se ništa ne promijeni, Kočićev zbor, ovakav kakav je danas, jednostavno ne treba da postoji! Ova javna profanizacija Petra Kočića je nedopustiva. Do srećnijih i normalnijih vremena, velikog pisca treba ostaviti njegovim čitaocima, te književnim kritičarima i istoričarima književnosti. Sudbinu Petra Kočića i Branka Ćopića danas najbolje ilustruje naslov jedne knjige koji glasi "Nesretni pisci Krajine".

I sasvim na kraju: potpisnik ovih redova se čudi gradonačelniku Banje Luke, gospodinu Dragoljubu Davidoviću, što pristaje da već nekoliko godina bude na čelu organizacionog odbora jedne šarlatanske i svake istinske vrijednosti lišene manifestacije. Njegove izjave o važnosti i značaju te poboljšanju kvaliteta Kočićevog zbora, u savremenom kontekstu, u očima ozbiljnih ljudi djeluju pomalo smiješno. Na taj način su i njegovo zalaganje i evidentne dobre namjere, jednostavno obesmišljeni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.