Nesvakidašnja izložba Mladena Miljanovića u Banjoj Luci

Pokušavam da živim svoju umjetnost i ne pokušavam da transcendentiram bilo kakve pojave ili neke fizičke ili emotivne nagone, već nastojim da prenesem život onakav kakav jeste u njegovoj suštinskoj realnoj i bilo kakvoj drugoj reprezentaciji.

Sve što se dogodilo u mojoj prošlosti insistiram da prikažem onako kako jeste i nastojim, iz sadašnje tačke gledišta, da iznesem stav prema tome. Ono što mene zanima jeste sada i ovdje.

Ovo je za "Glas Srpske" rekao Mladen Miljanović, čija izložba "Okupaciona terapija", postavljena na tri različite lokacije u Banjoj Luci (Muzeju savremene umjetnosti, Banskom dvoru i Galeriji UDAS), izaziva veliko interesovanje ljubitelja umjetnosti.

Prema Miljanovićevim riječima, prostor je za njega prilikom rada na ovoj izložbi bio jedna od veoma bitnih komponenti njene konačne koncepcije. Zapravo, prostori i pojedinačne prostorne cjeline bili su isto toliko važni koliko i svaki pojedinačni rad. Funkcija prostora, po njemu, nije bila samo fizičke prirode, jer je on na ovoj izložbi poprimio funkciju medija koji transcendentira predočeni kontekst rada.

- Jedna takva pretpostavka je na određeni način pomogla da radove iz serije  "Ispraćaj", koje sam realizovao kroz saradnju sa drugim ljudima, postavim u Galeriju UDAS, gdje sam, zapravo, prvi put i započeo svoj društveni i umjetnički angažman. Poslije toga, u okviru izložbenog salona Banskog dvora Kulturnog centra, odlučio sam da postavim dvije potcjeline. Prva se odnosi na dva rada koji su "site specific": jedan je rađen konkretno kao "simulacija napada" na Banski dvor, dok je drugi video rađen za jednu izložbu u Holandiji. Druga cjelina u Banskom dvoru je za predmet istraživanja imala (suje)vjerje, u čijoj se znakovnoj reprezentaciji osjeti jako prisustvo ironije i paradoksa - rekao je Miljanović.

U posljednjem i fizički najvećem prostoru, dodao je on, predstavljeni su radovi od kojih većina u osnovi ima preispitivanje na relaciji tijelo-tijelo i tijelo-mašina. Iz tog razloga je na početku predstavljanja radova iz tog prostora izveo performans da bi pokušao približiti i istaknuti bit i položaj tijela usljed percepcije radova koji se nalaze u tom prostoru.

Upravo je to, prema njemu, osnovna razlika između savremene umjetnosti sa zapada i one koja se stvara na prostoru jugoistočne Evrope. Savremena umjetnost kod nas je nešto što dolazi iz konteksta i što se zasniva na tijelu, na osnovu subjekta unutar društva, dok se na zapadu ova vrsta umjetnosti temelji na principima materijalizma. Tijelo je, dodao je on, osnovna instanca u društvu; osnovna instanca jedne ideologije. Ideologija ne počiva na principima društva nego na osnovu jednog tijela i jednog subjekta koji čini to društvo.

- Video pod nazivom "Razumijevanje tijela" dozvoljava i traži da se tijelo posmatrača spusti u poziciju umjetnika i da se time nađe u istoj ravni sa umjetnikom; da vidi gdje se nalazi taj umjetnik. Drugi rad, instalacija "Kill", traži da se tijelo podigne na nivo umjetnika i da se na taj način percipira - istakao je Miljanović.

Najveći dio izložbe u Muzeju savremene umjetnosti bazira se na tome koliko su ljudi svjesni ili nisu svjesni određenih intencija ideologije, kako se ona inkorporira u jedan subjekat i kako ga okupira. To su stvari koje se, po Miljanovićevim riječima, odvijaju kroz različite vidove medijske reprezentacije, bilo da su to klasični vidovi medija kao što su novine ili televizija, ili neke sofisticiranije stvari koje, kako je navodio Fuko, kroz osnovne oblike deklarisanja i potpisivanja različitih vrsta obrazaca, subjekat potpuno obavezuju na vjernost toj ideologiji. On je dodao da je pokušao da sagleda problem odnosa ideologije i tijela. Nastojao je da pokaže poziciju umjetnika u društvu, ali, sa druge strane, i sebe da stavi u poziciju običnog subjekta, koji pokušava da napravi svoju percepciju stanja i ispita kako ta ideologija kroz neke nesvjesne načine djeluje na njega i kako ga (za)okupira fizički, mentalno, intelektualno i auditivno.

- Iako smatramo da se danas u vremenu neoliberalizma takvi strukturni procesi odvijaju sofisticirano i nečujno, jasno je vidljivo da određene dominantne ideologije i dalje vrše represiju putem starog dobro provjerenog metoda nasilja. Jer, za primjenu sofisticiranih metoda djelovanja na društvo i promjenu njegove svijesti potrebno je da to društvo ima i stekne naviku konzumiranja novijih informacionih tehnologija kroz koje će se vršiti taj proces promjene svijesti - naglasio je Miljanović.

Prvi njegov rad koji se bavio problematizacijom jednog takvog djelovanja bio je performans "I serve art ", devetomjesečni performans koji se sa jedne strane referirao na služenje vojnog roka, a sa druge na ideološke matrice koje se manifestuju kroz emisije kao što je "Big Brother ".

- Ta emisija je "živi" primjer nametanja društvenog obrasca ponašanja i djelovanja. Zanimljivo je da je u prvoj polovini prošlog vijeka Hitler formirao grupu stručnjaka za eksperiment koji se temeljio na istim principima kao današnji šou "Big Brother". Trebalo je da se kroz jedno takvo ophođenje prvenstveno uspostavi odnos "nadziranja i kažnjavanja" (Mišel Fuko), što se kroz današnju emisiju tog reality shonja u potpunosti i implementiralo - rekao je Miljanović.

Postaviti zadatak pred subjekte koji čine jednu zajednicu, zatim im dati opciju nagrade i kazne, te na taj način brisati svaki vid njihove individualnosti i popravljati njihovu poslušnost - za Miljanovića to predstavlja čisti fašizam i on ističe paradoks da se takvi obrasci danas pojavljuju i izvan tih emisija.

- Fašizam nije nešto što je počelo i završilo određenom godinom; to je oblik mentalne agresije i nametanja obrasca ponašanja i razmišljanja. Rad "Emptines of Execution" - naziv je mnogo sugestivniji na engleskom - predstavlja direktan odnos uzroka i konsekvence. Globalizacija je proces koji se strukturirao kroz polje ekonomije i kulture dva najjača segmenta koji čine postojanost jednog društva, pa je stoga i sam proces njihovog uključenja postavio pred njih uslov zavisnosti od njega. Nuspojave jednog takvog sistema su danas vidljive kroz urušavanje finansijskog sistema i stvaranje šire društvene krize - objasnio je Miljanović.

Pobuna protiv takvog sistema je, prema njemu, dozvoljena dok njeno djelovanje ne narušava vladajuću paradigmu i dok ne izlazi izvan granica saznanja onih koji je kontrolišu. To je nešto što može da se primijeni i u umjetnosti i na čitavu situaciju koja je vladala u kulturi ili još uvijek vlada.

- Imate, recimo, Akademiju umjetnosti nakon čijeg završetka treba da stvarate i predstavljate svoje stvaralaštvo, te pored svega toga preživljavate. Prvi korak koji treba da napravite je da u institucijama koje se bave izlagačkom politikom predstavite svoj rad, ako se on uklapa ili zadovoljava njihove kriterijume. Poslije toga treba da se borite sa raznim nerazumijevanjima na koju će naići vaša umjetnost, prije svega ako taj rad izlazi izvan kognicije vladajuće umjetničke paradigme i konzumenta - posmatrača. Jozef Bojs je izveo jedan performans koji se zvao "Kako mrtvom zecu objasniti umjetnost". Ja bih to u ovom primjeru preformulisao u naziv "Kako živom zecu/publici objasniti umjetnost" - naglasio je Miljanović.

Za poznavanje i razumijevanje današnje savremene vizuelne umjetnosti potrebno je, prema njegovim riječima, poznavanje vizuelnog jezika. Potrebno je da se i publika edukuje, kao i oni koji kroz razne medije predstavljaju i prenose izvještaje sa takvih dešavanja.

- Tradicionalizam je veoma duboko ukorijenjen kod nas i veoma je jednostavan za razumijevanje, a svaki onaj vid angažovanja koji izlazi izvan granica tog tradicionalizma, bilo u medijskom, kontekstualnom ili predstavljačkom smislu, biva osuđen. Tako možemo zaključiti da je dosta onih koji ono što ne znaju i ne žele da saznaju, te tako ostaju u granicama svoje samodovoljnosti i ustajalosti mišljenja - završio je Miljanović.

Drugi u vlastitom društvu

Mislim da sam poslije putovanja u Njujork, Grac i Bazel znatno obogatio svoj medijski rječnik i proširio saznanja o mogućem polju djelovanja umjetnosti. Takođe mi je mnogo značilo da nakon velikog nerazumijevanja rada u našoj sredini primijetim da je takav vid umjetničkog angažmana sasvim normalan u svijetu. Takođe sam se uvjerio da ideje nekolicine umjetnika iz Banje Luke uopšte ne zaostaju za onima u Njujorku, već je sredina ta koja učini da se osjećate drugima u vlastitom društvu - istakao je Miljanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.