Neprocjenjivo blago starih škrinja

Etnološki predmeti u Muzeju Republike Srpske sakupljani su, sabirani i predstavljani od osnivanja Muzeja 1930. godine, pa do danas.

Davne 1929. godine akademski slikar Dalmatik Inkiostri predložio je banu Vrbaske banovine Svetislavu Tisi Milosavljeviću da se u Banjoj Luci osnuje Banovski etnografski muzej, kako bi se neprocjenjivo etnografsko blago Vrbaske banovine sačuvalo od propadanja i prezentovalo budućim generacijama - rekla je za "Glas Srpske" kustos etnolog Muzeja Republike Srpske Danijela Đukanović.

Ona je podsjetila da je najveći entuzijazam za osnivanje Muzeja i njegov razvoj pokazao akademski slikar Spiridon Špiro Bocarić. Ban Milosavljević je donio odluku o osnivanju Muzeja  26. septembra 1930. godine. U svojoj odluci ban navodi: "Da bi se sačuvale naše narodne starine, izričem potrebu osnivanja Muzeja Vrbaske banovine sa sjedištem u Banjoj Luci. Osnovna pravila tog Muzeja izradiće se u najkraćem roku. Valja sabirati i prikupljati važne narodne umotvorine, razne predmete izrađene od kamena, željeza i dr., zatim razne rezbarije, šaranje uskršnjih jaja, razno pletenje i vezenje na platnu, tkanje raznih oblika, narodne nošnje itd."

- Organizaciju rada u Muzeju Vrbaske banovine, kao i odabiranje pojedinih predmeta prema etnografskoj i stilsko-ornamentalnoj i estetskoj sadržini, ban Milosavljević povjerio je akademskom slikaru Spiridonu Špiri Bocariću. Špiro Bocarić, kao veliki entuzijasta, svestrana, obrazovana i marljiva ličnost, odmah se prihvatio dužnosti koju mu je povjerio ban Svetislav Milosavljević - kaže Đukanovićeva.

Prema njenima riječima, Bocarić je proputovao cijelu banovinu, našao se u najmanjem zaseoku, danonoćno je sabirao, razvrstavao, određivao, procjenjivao i predstavljao etnografski materijal za Muzej i u Muzeju.

- Prvi počeci rada Muzeja zasnovani su na prikupljanju i čuvanju etnografske građe (originalnih narodnih nošnji sva tri naroda, primjeraka veza, ćilima, rezbarija u drvetu, nakita, keramičkih predmeta i mnogih drugih upotrebnih predmeta). Do 50-ih godina 20. vijeka sabiranje predmeta nije bilo zasnovano na naučnim i stručnim metodama muzeološke nauke, već prema stilsko-ornamentalnoj i estetskoj sadržini - podsjetila je Đukanovićeva.

Prema njenima riječima, od osnivanja Muzeja do 1945. godine nije radilo nijedno stručno lice na mjestu kustosa etnologa. Organizovaniji rad u ovom odjeljenju počeo je u periodu poslije Drugog svjetskog rata. Tek u julu 1953. godine ustanovljeno je Odjeljenje za etnologiju.

- U isto vrijeme počelo je sa radom Odjeljenje za muzički folklor, kojim je rukovodio profesor Vlado Milošević, etnomuzikolog. Profesor Milošević, kao naučni saradnik Muzeja, razvio je vrlo intenzivnu djelatnost na sakupljanju muzičkog folklora na teritoriji Bosanske Krajine, centralne i istočne Bosne - istakla je Danijela Đukanović.

Za period od deset i po godina, koliko je Milošević ostao u Muzeju do svoga penzionisanja, sakupio je više od 2.000 originalnih narodnih pjesama, koje je obradio transkribovanjem na note, sredio i većinu objavio u četiri knjige "Bosanske narodne pjesme", dvije sveske "Krajiške borbene pjesme" i jednoj svesci "Sevdalinke". 

- U periodu od 1953. godine, od kada je stručno oformljeno Etnološko odjeljenje, svi stručni radnici - kustosi etnolozi koji su radili od 1953. godine do danas dali su svoj neizmjerni doprinos u prikupljanju, sabiranju, publikovanju i predstavljanju muzejske građe - kaže Đukanovićeva.

Ona je podsjetila da su u tom periodu stručni radnici odgovorno obavljali svoje zadatke: prikupljali građu na terenu i otkupljivali u muzeju, uredno vodili muzejsku dokumentaciju o predmetima, obrađivali, objavljivali i prezentovali muzejsku građu preko izložbi, muzejskih stručnih publikacija i dr.

- Pored velikog broja objavljenih publikacija u vidu muzejskih kataloga, gdje je predstavljena etnološka građa, važno je istaći objavljivanje knjige autora kustosa etnologa Miroslava Draškića 1962. godine "Narodne nošnje sjeverozapadne Bosne", koja predstavlja plod dugogodišnjeg naučnoistraživačkog rada i najznačajniju studiju o nošnjama ovog kraja koja je napisana u BiH - naglašava Đukanovićeva.

Ona kaže da se dugogodišnji sakupljački rad Etnološkog odjeljenja Muzeja odvijao na terenu sjeverozapadne Bosne, čije je stanovništvo etnički raznoliko. Predmeti koji se čuvaju u Etnološkom odjeljenju Muzeja prikazuju materijalnu, najvećim dijelom tradicionalnu kulturu seoskog stanovništva sjeverozapadne Bosne sa kraja DžIDž i prve polovine DžDž vijeka.

- Predmeti su sistematizovani po vrstama materijala i grupnoj pripadnosti u šest zbirki: zbirka tekstilnih predmeta, zbirka nakita, zbirka predmeta od kože, zbirka muzičkih instrumenta, zbirka rukotvorina od drveta, zbirka zanata, zbirka ostalih predmeta - objasnila je Đukanovićeva.

Zbirke su, dodala je ona, klasifikovane prema vrstama materijala radi praktičnijeg tretmana predmeta, kako pri istraživanju samog predmeta, tako i radi njegove zaštite u depou. Zavisno od vrste materijala, predmeti zahtijevaju i različite uslove čuvanja i zaštite. Unutar svake zbirke postoje kolekcije.

- Najbrojnija je zbirka tekstila. U okviru ove zbirke razlikujemo više kolekcija: kolekcija pojedinačnih dijelova gradske i seoske odjeće, npr.; kolekcija košulja, kolekcija libada, kolekcija čarapa i dr. kolekcije odjeće, zatim kolekcija tekstilnog pokućstva (kolekcija peškira, ćilima i drugih prekrivača) - ispričala je Đukanovićeva.

Zbirka nakita je razvrstana po kolekcijama u odnosu na način nošenja nakita: kolekcija nakita za glavu, kolekcija nakita za vrat, za grudi, za struk i za ruke.

Sa druge strane, u zbirci predmeta od kože svrstani su predmeti koji su dio odjeće: kolekcija obuće od kože, kolekcija kožnih pojaseva, i sl. Postoji i zbirka tradicionalnih muzičkih instrumenta, sa različitim kolekcijama po vrstama instrumenata.

Rukotvorine

- U zbirci rukotvorina od drveta imamo kolekcije drvenog pokućstva (čaše, tasići, noževi, kašike, ploske, stolice i škrinje), kolekciju rezbarenih predmeta za preradu tekstilnih sirovina (preslice, vretena, druge i sl.) - kaže Danijela Đukanović.

Zbirku zanata čine kolekcija alata, poluproizvoda i gotovih proizvoda različitih vrsta zanata. Osim grnčarskog, u Etnološkom odjeljenju čuvaju se i kolekcije kovačkog zanata, kujunyijskog, opančarskog, nanulyijskog, mutabyijskog i kazanyijskog zanata. Nedavno je Muzej dobio na poklon alate i poluproizvode krznarskog i krojačkog zanata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.