Nenad Grujičić, pjesnik: Izrugivanje poezije i simbola Kozare

Isključivanja Skenderove nagrade sa ovogodišnje književne scene predstavlja nepromišljen gest, istinski skandal i težak oblik samovolje. Čudno je da je novi žiri uopšte prihvatio da radi.

Ovo je poruka pjesnika i polemičara Nenada Grujičića povodom prašine koja se digla u kulturnoj javnosti zbog Književnih susreta na Kozari i manipulacije žirijem i dodjeljivanjem nagrada "Književni vijenac Kozare" i "Skender Kulenović".

* GLAS: Ugledni pjesnici Stevan Tontić i Predrag Bjelošević, članovi prethodnog smijenjenog žirija Književnih susreta na Kozari, javno su iznijeli podatke o manipulacijama sa žirijem od strane Miće Glamočanina. Vi ste već duže vrijeme ukazivali na to?

GRUJIČIĆ: Drago mi je da se još neko odlučio da napokon kaže istinu o zloupotrebama od strane jednog umišljenog opštinskog službenika. Ovladavši tehnikom poltronisanja, Mićko Glamočanin se oteo kontroli. On je, prije nekoliko godina, došao u "Brankovo kolo" da me ubjeđuje da Dragan Kolundžija ne može dobiti nagradu na Kozari. Činio je to i sa ostalim članovima žirija. Čak je Dejanu Medakoviću, tada predsjedniku SANU i predsjedniku prvog žirija obnovljenih Susreta, poslao i lažni faks iz kancelarije predsjednika Skupštine opštine Prijedor. Zbog neknjiževnih pritisaka, tadašnji žiri (Dejan Medaković Novica Petković, Ranko Risojević i moja malenkost) podnio je ostavku.

* GLAS: Kako komentarišete činjenicu da je za šest godina promijenjeno čak sedam žirija u punom sastavu?

GRUJIČIĆ: I prethodni žiriji su po donošenju svojih odluka zvanično izjavljivali da će Kolundžiji nagrada biti dodijeljena sljedeći put. Izmišljen je, dakle, idealan opštinski patent za stalnu eliminaciju Dragana Kolundžije, prvorazrednog srpskog pjesnika koji je vrhunski opjevao Kozaru. I koji je odnedavno i nosilac Nacionalne penzije Republike Srbije.

Nagrada "Književni vijenac Kozare" ustanovljena je prije šest godina prilikom vraćanja nagrade "Skender Kulenović". To je bila provincijska namjera da se umanji sjaj povratka nagrade sa imenom autora "Stojanke majke Knežopoljke". Ta nova nagrada bezrazložno se dodjeljuje svake treće godine. Nedodjeljivanje nagrade "Skender Kulenović" i ove godine podsjeća me na događaj kada je u prepunom prijedorskom pozorištu 2002. godine čudnu nagradu "Kozara" primio pjesnik Ljubomir Simović, a u publici je, bez mogućnosti da nastupi sa Simovićem i drugim pjesnicima, nezapažen sjedio Dragan Kolundžija. Predlažem da nagrada "Književni vijenac Kozare" bude vanredno dodijeljena Draganu Kolundžiji. I da se potom ta vještačka nagrada ugasi, jer, pored nagrade "Skender Kulenović", ona nema nikakve razloge da postoji.

* GLAS: Nevjerovatno je da jedan čovjek toliko mnogo konaca drži u svojim rukama i upravlja sudbinama pjesnika. O čemu je, zapravo, tu riječ?

GRUJIČIĆ: Tragikomični Mićko Glamočanin je neupućen u književne stvari, neobrazovan za tu oblast, ne poznaje živa kretanja na savremenoj literarnoj sceni, nema književno djelo. Problem Književnih susreta na Kozari je krupniji. Dnevnopolitički, stranački i birokratski mehanizam ima pretjerano jak, čak arogantan, upliv u ukupnu organizaciju Književnih susreta. Tu književna struka, eto paradoksa, ništa ne odlučuje. Kompetentan sam to da kažem.

Mi pjesnici koji držimo do sebe, koji nemamo kukavički sindrom pisaca na javnoj sceni, to ne smijemo dozvoliti. Jer, naša je riječ najvažnija u vremenu, ono što mi kažemo o opštinskom službeniku, to će ostati za budućnost. Upravo mi pjesnici koji smo proslavili Prijedor, Kozaru i Krajinu, moramo imati stalno mjesto na Književnim susretima na Kozari, da se vidi da nismo tikva bez korijena.

* GLAS: Sadašnji član žirija Ranko Risojević izjavio je da nigdje ne piše da laureat mora biti vezan za prostor Kozare, niti da mora doživjeti i preživjeti njenu stradalničku sudbinu. Slažete li se s tim?

GRUJIČIĆ: Ne slažem se sa Rankom Risojevićem. Nevjerovatno je da to kaže baš on. Tim prije što je u prvom žiriju bio za Dragana Kolundžiju. Ako postoji pjesnik porijeklom sa Kozare, koji je antologijski opjevao Kozaru, ušao u čitanke i lektiru, u sve antologije srpskog pjesništva, onda je logično da on bude prvi laureat nagrade koja nosi ime Kozare. Jer, Književni susreti na Kozari nisu Akademija nauka ili Matica srpska pa da njihov žiri može s razlogom da širi i relativizuje spektar književnih imena i razloga za dodjelu nagrade. Nije na Prijedoru da ispravlja krive Drine na ukupnoj književnoj i kulturnoj sceni. Književni susreti na Kozari su jedna lokalna manifestacija koja u svom epicentru ima sasvim jasan simbol. Amoralno je gurati u stranu elitnog kozarskog pjesnika. To u najmanju ruku stvara nelagodu, ako ne i kost u grlu novoproglašenih laureata, sve do prilike kada će se neko od njih odreći "Književnog vijenca Kozare".  

Značenjski nivo sintagme "književni vijenac Kozare" podrazumijeva ime Dragana Kolundžije, ima u sebi ugrađenu svjetlost njegove poezije. A eto, prijedorska birokratija ga je onemogućavala da konkuriše čak i za nagradu "Skender Kulenović", svjedoči Stevan Tontić. Niko rođen na Kozari prije Kolundžije nije izrastao u takvu pjesničku figuru. Eliminisati sa Kozare Dragana Kolundžiju znači uništavati kultivisani duhovni korijen, izrugivati se, ne samo njegom pjesničkom djelu, već i poeziji uopšte, univerzalnoj ljepoti kozarskog simbola u srpskom jeziku.

* GLAS: Šta mislite o ovogodišnjoj dodjeli "Književnog vijenca Kozare" i nedodjeljivanju nagrade "Skender Kulenović"? 

GRUJIČIĆ: Nije sporan ovogodišnji laureat "Književnog vijenca Kozare", Matija Bećković je veliki pjesnik. Sporan je mehanizam koji svake godine, i češće, smjenjuje i postavlja nove žirije. Matija Bećković je još iz mladićkih dana prijatelj Dragana Kolundžije, dolazio je na Kozaru u pjesnikovo Vodičevo i na kućni mu prag.

Sporno je da se ovogodišnji žiri, znajući za pismo Stevana Tontića upućeno Književnim susretima, nije obazirao na to. Otuda nije tačna Risojevićeva izjava da rad njegovog žirija "nije imao dodirnih tačaka sa radom prethodnog". Valjda je novom žiriju trebalo da bude najvažnije koji ga to moralni i stručni institut prijedorske opštine imenuje i istura u javnost da radi u njegovo ime. Sve ostalo pripada trulom kompromisu.

Prijedlozi

Razgovarao sam sa gospodinom Markom Pavićem, predsjednikom odbora Susreta. Napravio sam nov koncept manifestacije i predložio svježa pjesnička imena. Mićko Glamočanin je iza leđa prisvojio moje prijedloge, a nova imena pisaca iskoristio za formiranje žirija kojima je, potom, manipulisao.

Ojkača

Na svečanom otvaranju Književnih susreta nema izvornih pjesama vezanih za Kozaru. Mićaga Glamočanin nije uvrštavao ni minut vrhunske ojkače, jer bi se se svi prisjetili moje malenkosti pošto sam, kao što je poznato, imao veliki naučni, književni i medijski uspjeh sa knjigom "Ojkača".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.