Nataša Perić o predstavi "Ni riba ni meso", nagradama i karijeri

Svaka nagrada je vid podrške i prepoznavanje uloženog truda, a kada me nagradi moja pozorišna kuća, onda mi je ona posebno draga. Za svaku nagradu sam podijelila sreću sa meni dragim ljudima.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" darovita glumica Nataša Perić komentarišući koliko joj znači priznanje u vidu Nagrade za najbolju glumicu Narodnog pozorišta Republike Srpske za sezonu 2023/2024. Talentovana umjetnica, ipak ističe da se od lovorika ne živi, već od stalnog rada na sebi.

- Sutra već idem dalje, jer se ne živi na lovorikama i od lovorika, nego od stalnog rada na sebi. Pokušati danas biti bolji nego što si bio juče - ponekad mi to izgleda kao jedini smisao - rekla je glumica.

GLAS : Nedavno ste imali premijeru sa predstavom "Ni riba ni meso" po tekstu  Franca Ksavera Kreca, a u režiji mladog Nikole Bundala. Možete li nešto više reći o samom procesu i stvaranju ovog komada?

PERIĆ: Proces stvaranja predstave trajao je dva mjeseca, a atmosfera je bila mnogo inspirativna i stvaralačka. Bez stvarnog interesovanja ili pristupa samom zadatku nema ni kvalitetnog procesa pripreme. Prije svega imali smo dobar tekst kao polazište. Uz mene su bile talentovane kolege Smiljana Marinković, Danilo Kerkez i Ilija Ivanović. Ne mogu da ne spomenem Aleksandra Vasiljevića - našeg predanog dramaturga, Petra Bilbiju – čovjeka koji nam je pružio sjajnu muziku, Draganu Purković Macan – vjerodostojnu scenografiju, Ivanu Ristić – tačne kostime, Maju Kalabu – lako čujne replike iz mraka, Nikolu Đaka – lakoću organizacije na čelu sa našim rediteljem Nikolom Bundalom. Uz ovakav tim ljudi teško je ne voljeti svoj posao.  Svi su dio procesa koji je zahtijevao veliki angažman koji smo svi, vjerujem, bezrezervno pružili.

GLAS: Ovo nije prvi put da sarađujete sa mladim Bundalom, tačnije  ovo je Vaša druga uzastopna saradnja. Kakvo nosite iskustvo u radu sa Bundalom i kako je protekao proces na relaciji glumac - reditelj?

PERIĆ: Prije svega, drago mi je što sam bila dio ove podjele, jer je riječ o vrhunskoj postavi i sjajnom komadu velikog Franca Kreca. Jeste, ovo je naša druga saradnja. Prije ovog projekta radili smo zajedno predstavu "Banjaluka" u Gradskom pozorištu "Jazavac" u vrlo lijepoj atmosferi. Nadam se da će ih biti još puno. Nikola je inteligentan reditelj, uvijek smiren, ali spreman za motivaciju. Čovjek koji voli glumce i kojeg glumci vole.

GLAS: Kažu da glumci u većini slučajeva kopaju po sopstvenim umnim radionicama gdje grabe neka životna iskustva ne bi li na taj način dali neku adekvatnu boju i pečat liku kojeg igraju. Da li je to slučaj sa ulogom Helge ili je stvar umjetnikove mašte?

PERIĆ: Poneke karakteristične osobine lika tražim u sebi, neke u ljudima koje poznajem ili u literaturi. Na kraju lik kreiram na osnovu raznih elemenata.

Svakako da lična iskustva iz stvarnog života često koristim kao materijal u glumačkom radu. Moram da kažem da sam sa slašću radila Helginu analizu lika, jer su Krecovi likovi poslastaca za svakog glumca. Zanimaju me teme međuljudskih odnosa. A u ovom komadu svi likovi se tako grčevito drže svojih stavova, sumnjali oni u njih ili ne.

Sve vrijeme procesa sam razmišljala o tome koliko smo spremni da sagledamo širu sliku stvarnosti  i da li imamo želju i hrabrosti da mijenjamo sebe.

Znate kako kažu da pametni ljudi mijenjaju svijet, a mudri sebe. Ponekad se plašim da smo mnogo daleko od te mudrosti.

GLAS: Vi ste zaista napravili veliki broj značajnih uloga u teatru na zavidnom nivou tokom karijere. Iz današnje perspektive, koja Vam je uloga, na neki način bila profesionalna prekretnica karijere i zbog čega?

PERIĆ: Kako mi je ta riječ karijera uvijek zvučala pretenciozno. Ali ako je posmatram kao put kojim postupno dolazim do veće odgovornosti, onda je shvatam. Najiskrenije mi je teško izdvojiti jednu ulogu jer su za mene sve one bile na svoj način ključne. Mislim da su dolazile u pravo vrijeme. Neko povezuje moj početak uz lik Nevena u "Urnebesnoj tragediji", a neko uz "Crvenkapu", a ja i sad kad dobijem novi lik pred sobom – bivam ponovo na početku.

GLAS : Pozorišna sezona uveliko traje,  pretpostavljamo da ste u obavezama  s obzirom na to da igrate veliki broj predstava u NPRS. Žargonski rečeno s probe na probu što bi kazali u glumačkom svijetu. U tom zgusnutom rasporedu da li stižete da pripremite nešto novo?

PERIĆ: Nakon premijere "Ni riba ni meso" u Narodnom pozorištu RS , počela sam sa radom na dječijoj predstavi "Ljepotica i zvijer"  u Gradskom pozorištu "Jazavac", u režiji Aleksandre Spasojević.  Premijera je najavljena za 8. decembar. Biće to mnogo uzbudljiva predstava, tekst je pisao Aleksandar Vasiljević, na osnovu čuvene bajke. Sam proces mi je veoma zabavan. Rediteljka Aleksandra ima taj dječiji duh u sebi, odigrala je veliki broj predstava pred djecom pa se trudim da naučim što je više moguće od nje. Igram Lusi (sestru) i Limijera (svijećnjak). Poželjela sam igrati za djecu. Ima nešto posebno što me ispunjava u toj igri što još ne umijem da verbalizujem.

PRIVATNO

GLAS: Kako izgleda svijet Nataše Perić mimo dasaka koje život znače?

PERIĆ: Nisam sklona dužim periodima odmora. Nikad mi nije dosadno. Čine me srećnom male stvari. Umijem da se zabavim sa ili bez ljudi. Kada imam mnogo obaveza uželim se vremena za sebe, a kada ga dobijem – veoma brzo poželim pozorište. U svakom slučaju spadam u radoholike i znatiželjne ljude, tako da nađem sebi kojekakvih hobija i stvari za naučiti i kad treba i kad ne treba. Ponekad je to vrlina, a ponekad i mana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.