Nataša Ivančević: Iskrenost je mjera glume, ali i života

Jako je zanimljiv repertoarski potez da se postavi na scenu komad "Majstori, majstori". Nekako vodili smo se da ne kopiramo film, nego da donesemo neki naš doživljaj komada, na kraju krajeva radnja je smještena upravo u Banjaluci. Ova adaptacija govori o našim školama i njenim stvarnostima u njoj.

Rekla je ovo za "Glas Srpske", Nataša Ivančević, prvakinja Narodnog pozorišta Republike Srpske i selektor ovogodišnjeg 27. Teatar festa, objašnjavajući kako je ona doživjela adaptaciju "Majstori, majstori", teksta Gorana Markovića za pozorišnu scenu. Glumačka veteranka, kaže da se komad sjajno uklopio u novo doba, jer se, nažalost, vremena nisu mnogo promijenila.

- Uprkos tome što je tekst napisan prije 40 godina, on još  korenspondira sa današnjim vremenom što samim tim potvrđuje da se stvari nisu mnogo promijenile, naprotiv, one su dobile neku novu fasadu (smijeh) gdje smo samo bolje upakovali te probleme i plasirali  dalje, ako shvatate o čemu pričam (smijeh) - rekla je Ivančevićeva.

GLAS: Da li postoji neko rješenje da nekako raspršimo te silne probleme koje nas more svih godina? 

IVANČEVIĆ: Rješenje... Hm...Generalno, mi smo neko iskrivljeno društvo. I ne znam što nas je Bog tako kaznio. E sad. Da bismo došli do nekog boljitka, potrebno je da budemo iskreni prema sebi, prije svega, a zatim i prema drugima, naravno. U toj akciji iskrenosti iskrsle bi razne neke kuraži koje bi  podstakle sigurno da se dosta otvorenije govori o problemima koje nas se tiču, samim tim lakše bismo ih i riješili.

GLAS: Da se vratimo "veselijim" temama. Zašto ste kao selektor dali naslov "Ispod površine" za 27. Teatar fest? 

IVANČEVIĆ: Drago mi je što sam i ove godine selektor festivala Teatar fest. Gledajući sve te predstave koje su uvrštene u program, dala sam naslov "Ispod površine", jer sam primijetila da se pozorišta u regionu i te kako bave stvarnošću i da i te kako govore o tim problemima koji nas okružuju

GLAS: U zadnjih nekoliko godina u velikoj ste oluji obaveza u raznim pozorišnim kućama kako u Vašem matičnom pozorištu (NPRS) tako i u drugim pozorištima. Mi bismo se ipak bazirali na jako zanimljiv projekat koji ste radili u GP "Jazavac", koji na mnogo načina iskaču iz nekih standarda koji se nacionalni teatar ipak treba pridržavati? Koliko Vam je umjetnički izazov raditi u tom, nazovimo ga malo "opuštenijem" okruženju?

IVANČEVIĆ: Vidite, moji prvi glumački koraci bili su u "Kamernom teatru" iz Sarajeva, koji je po nekom teatarskom opredjeljenju dosta sličan "Jazavcu". Njegovali su domaće pisce i nekako malo neuobičajeni repertoar u odnosu na nacionalni. Ne znam, nekako sam izgled te scene za mene je privlačan. Zašto sad spominjem "Kamerno" i tu poveznicu s "Jazavcem"!? Upravo zato što nacionalni teatar njeguje standardni repertoar klasičnih komada što je jako potrebno kako nama glumcima tako i publici. Takođe, tu je i pozorišna obaveza da obrazuje publiku. S druge strane, gradska pozorišta poput "Jazavca" ili kao što je "Kamerni" negdje se bavi opuštenijim temama odnosno bulevarskim temama. 
Tako da svakako jeste opuštenije u žanrovskom smislu, ali nimalo lako u načinu igre, ako me razumijete. Vjerujte mi, kod mene je jednaka odgovornost, igrala ja u Narodnom ili u "Jazavcu",  jer se potpuno isto odnosim glumačkom zadatku i trema je podjednaka gdje god igram. Da, moram da spomenem, kako je publici dosta prijemčiviji "Jazavac", te često čujem kako govore; "Glumci iz "Jazavca" su dosta bolji od onih iz Narodnog." (smijeh). A zapravo svi igramo u Narodnom. 

GLAS: Jedna od tih uloga jeste zapažena ulogu u predstavi "Malo blago", u režiji Slađane Kilibarde. Ovaj komad se sasvim zasluženo godinama održava na repertoaru GP "Jazavac". Šta je bila dobitna kombinacija za ovaj hvaljeni komad u kojem tumačite lik Kaje i uopšte kako ste se izborili s Vašom ulogom, koja je na mnogo načina jedan od simbola Vaše karijere? 

IVANČEVIĆ: To je bio jedan jako zanimljiv glumački izazov. Predstava je postavljena skoro, pa kao neka vrsta stendapa. Jer nas tri na sceni govorimo po šest monologa. Naizgled, nepovezanih, ali i te kako povezanih što se naposljetku obistini. Na svu sreću, Slađana Kilibarda nas je vrlo pametno vodila kroz cijeli proces i jasna bila u onome što želi, a mi smo je dobro slijedili u svemu tome. Mislim da je tajna opstanka jedne dugovječne predstave u tome što glumci znaju da je čuvaju. E tako i nas tri, čuvamo ovo naše "Malo blago" (Smijeh). Srećni smo što se sa velikim uspjehom igra ne samo ovdje u Banjaluci nego i šire. Ova predstava putuje, odlazi na festivale i to je jako bitno. I čini mi se da je ova predstava najnagrađivanija predstava Gradskog pozorišta "Jazavac" ! 

GLAS: Svojom energijom stvarate posebnu glumačku umjetnost ne samo na daskama koje život znače već i u mnogim televizijskim i filmskim projektima gdje su gledaoci imali prilike da vas gledaju. Međutim, ogromnu popularnost ste stekli u seriji "Dobro jutro, komšija" gdje igrate jednu od vodećih uloga, a to je uloga Vidosave. Kako gledate na taj fenomen koji se zove "Dobro jutro, komšija", koju prati ogromna gledanost i naglašena  vjernost publike, ali i sa druge strane i optužbe za populistički humor? 

IVANČEVIĆ: Sve je krenulo nekako spontanim putem i niko nije slutio da će trajati toliko godina. Iskreno, vrlo sam ponosna na to. Iza svega ovoga krije se ozbiljan rad i trud u svakom aspektu. Pa zato ti likovi žive tako dugo i publika ih jako voli. A tajna uspjeha ove serije bila bi u tome što mi volimo da radimo i da se jako dobro slažemo i najzad da se trudimo da bude što bolje .

GLAS : Kako se nosite sa popularnošću s obzirom da su ljudi "ludi" za likovima iz "Dobro jutro komšija". Djeca susreću na ulici glumce koji su igrali neke male epizodne uloge..

IVANČEVIĆ: Zaista nisam računala nikad na tu popularnost. Nekako shvatila sam da je pozorište dosta zatvorenije i tu dolazi vrlo mali broj ljudi koji vas gledaju za razliku od TV. Da, bude ponekad naporno sve to što je donekle i razumljivo,  ali sam opet shvatila da mi uveseljavamo te ljude koji nas zaustavljaju na ulici i što traže da se slikaju pa zašto im uskratiti to zadovoljstvo kad značimo toliko puno tim svim ljudima. 

GLAS: Ostvarili ste veliki broj značajnih uloga u teatru, a za neke uloge ste nekoliko puta opravdano nagrađivani. Međutim, ipak bismo Vas pitali da li postoji neka uloga koju dosad niste imali priliku da  odigrate, a da je negdje potajno u sebi ipak priželjkujete i dozivate, kad bi se zvijezde poklopile?

IVANČEVIĆ: Ne priželjkujem nikakvu ulogu. Ja samo priželjkujem dobar i kvalitetan rad sa dobrim partnerima na dobrom tekstu sa dobrim rediteljem. Što je partner bolji od vas, više ćete naučiti i savladati ulogu i ovo nije floskula.  Sve je do partnera! 

GLAS: Vrlo dobro znamo da je teško pričati o futuru pogotovo kad se radi o nesigurnoj umjetničkoj branši poput Vaše, ali bićemo učtivo radoznali pa ćemo pitati gdje publika može da Vas pogleda u narednom periodu i kakvi su Vam umjetnički planovi?

IVANČEVIĆ:  Publika može da me gleda u predstavama u Narodnom pozorištu RS, GP "Jazavac", zatim u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo, a evo uskoro kreće nova sezona snimanja "Dobro jutro, komšija". 

GLAS: U jednoj rečenici kako biste opisali glumu? 

IVANČEVIĆ: Gluma je zanat koji nekad umije da pređe granicu koja se zove umjetnost. 

GLAS : Da li žalite za nečim? 

IVANČEVIĆ: Žalim što nemam više vremena za porodicu. Ostaću zauvijek željna djece.

ISKUSTVO

GLAS: Spremajući se za ovaj intervju naletjeli smo na zanimljiv podatak da ste prvi film snimali još kao dvadesetogodišnjakinja daleke 1985. godine. Naime, riječ je o kultnom filmu "I to će proći" reditelja Nenada Dizdarevića. Kako to izgleda biti u društvu glumačkih gromada poput Fabijana Šovagovića, Milana Puzića i ostalih velikana sa kojima ste imali priliku da se susretnete u tom projektu kako ispred tako iza kamere?

IVANČEVIĆ: Uh. Dragocjeno iskustvo. Tada sam prvi put stala pred kamere i upoznala čitavu mašineriju. Tada sam imala priliku da učim od najboljih glumaca tadašnjeg vremena. Ono što me je najviše obradovalo jeste taj njihov specifičan odnos ka kostimu, rekviziti, partneru, kameri.. Sjećam se da smo jedva čekali te pauze na snimanjima gdje smo slušali šta razgovaraju pri tome upijajući kao sunđer svaku njihovu riječ, a sve sa ciljem da nakupimo njihova znanja i vještine.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.