„Naličje”, druga takmičarska predstava Teatar festa: Lice vremena u kojem novac postaje Bog

BANjALUKA – U okviru druge takmičarske večeri Teatar festa “Petar Kočić” izvedena je predstava “Naličje”, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta izvedena, koja je pobrala gromoglasan aplauz publike.

“Naličje”, za čiji je tekst Liješević dobio ovogodišnju Sterijinu nagradu jeste osnova za predstavu o vremenu koje danas živimo i o nekim arhetipskim i pomalo uopštenim obrascima društva koje postoji u vremenu tranzicije, zaključili su učesnici sinoćnjeg okruglog stola, piše Banjaluka.net.

Naličje je priča o vremenu čiji je Bog postao novac, a molitva – sticanje. O vremenu koje ne bira sredstva. O iscrpljivanju dužnika do posljednjeg centa. O čovjeku koji više ne vidi čovjeka. O čovjeku koji zaboravlja na postojanje. Priča o vremenu koje je izgubilo lice i koje više ne razlikuje lice od naličja.

Autor i reditelj Boris Liješević povukao je paralelu sa predstavom “Očevi su gradili”.

- Ta je predstava rađena u momentu kad se Crna Gora otvorila prema svijetu i kad su se strani investitori i bogataši koji su poželjeli da imaju vile pored mora zainteresovali za Crnu Goru. Počeo je ogroman novac da se sliva u zemlju i na račune nekih porodica koje u jednom momentu nisu znale šta će s tim. To je bio momenat kad mi se učinilo da se, pod uticajem ogromnog kapitala koji je ulazio u zemlju, počinje da mijenja nešto u mentalitetu. To mi je izgledalo kao kod Čehova, kada se mijenja stari način života, dolaze Lopahini, sijeku višnjike i grade ljetnikovce – istakao je on.

Taj momenat mu je, kaže bio veoma značajan i poželio je da ga uhvati.

- Ta predstava je bila luckasta, duhovita, sa mnogo songova i komičnih scena. Kao što kaže Dali: „Slikamo stvarnost najstrašnijim bojama“. Mi smo tu predstavu slikali veselim bojama. Dvanaest godina kasnije, pitao sam gdje su sada ti ljudi o kojima smo pričali i gdje je sada ta zemlja koja se tada otvorila i moj doživljaj bio je da su ti ljudi i ta zemlja u nekim kandžama, kandžama kokainskih lanaca, narko-bosova, bogataša, kapitala, a da ispod toga žive neki ljudi koji stenju i koji umiru u tim kandžama i pod tim teretom. Dijelio sam to osjećanje s glumcima i iz njega smo krenuli da radimo predstavu koja nije naslikana veselim bojama. Mislim da je danas vrijeme mnogo surovije, strašnije, da ljudski život ne vrijedi ništa. Koliko god mi mislili da smo slobodni, kroz ovu predstavu vidimo da ne znamo šta je iza svega – kaže on.

Selektorka festivala Teatar festa “Petar Kočić” glumica Nataša Ivančević navela je da se predstava bavi izuzetno važnom temom koja, naizgled, govori o lokalnom problemu, “a zapravo jako dobro prepoznajemo identične situacije u našem društvu i ono što čuvamo ispod površine”.

Aleksandar Radulović, koji tumači lik Direktora luke, je na pitanje o svojoj ulozi rekao da su to bolesni ljudi, ljudi u bolesnom društvu-

-To su ljudi koji me jako plaše. Volio bih da se u životu dešavaju potpuno suprotne stvari od onoga što mi moramo da tretiramo. Volio bih da se grlimo, ljubimo, da plačemo od sreće i tuge po cijeli dan. Postali smo previše plastični i sve što je ljudski i moralno postalo je demode i sramota. Postalo je strašno simpatično da smo ludi, nenormalni i nemoralni – naglasio je on.

Treće takmičarske večeri Teatar festa “Petar Kočić” publika ima priliku da pogleda predstavu “Drvene ptice” u koprodukciji HNK Varaždin i HNK Zagreb, prema dramskom tekstu Lidije Deduš u režiji Ivana Plazibata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.