Moje fatamorgane:Sam u gomili

Na djelu je medijalizacija smrti. Mi živimo u civilizaciji u kojoj je smrt drugih ljudi postala tržišno isplativa, pa prema tome i poželjna. Mnogi ratovi su zaustavljeni onda kada je postignuta određena kvota mrtvih civila

Nedavno su novine objavile da je jedan devetnaestogodišnji mladić sa Floride izvršio samoubistvo pred veb kamerom, popivši veliku količinu tableta, dok ga je nekoliko desetina gledalaca, naizmjenično bodrilo i odvraćalo od tog čina. On je prije toga na jednom sajtu najavio namjeru da sebi oduzme život. U sveopštem prometovanju robe na red je došao i život. Nastupilo je doba komercijalizacije svega i svačega pa i smrti. Samoubica se ubio pred kamerama, jer to prenosi poruku. Obična smrt nikom više nije zanimljiva. Takvih smrti možemo vidjeti na stotine svakoga dana u Iraku, Avganistanu, Gazi i Africi. Treba nam smrt koja će nas šokirati. Snimak ubistva biće prodat na tržištu. Otkup i prava prikazivanja imaće poznata globalna televizijska stanica. Priča o njegovom životu i smrti biće prodata za milionski iznos kao predložak za petparački roman nekog pisca, kasnije će doživjeti i svoju ekranizaciju. Ne bi to bilo prvi put. Norman Majler svoj čuveni roman "Krvnikova pjesma", napisao je na bazi razgovora sa masovnim ubicom koji je čekao izvršenje smrtne kazne, zbog čega je ona u SAD ponovo uvedena. Ne prođe ni nedjelja dana da neki tinejdžer ne poubija pola svoga razreda ili komšiluka. Živimo u civilizaciji profita u kojoj su naši životi traženi bolje nego bilo šta. Svaki mrtav čovjek znači nove organe.

Stručnjaci tvrde da u svijetu postoji ilegalna trgovina organima u kojoj se obrću milioni dolara. Bogata klijentela kupuje ljudske organe iz siromašnog svijeta. Dvije trećine Amerikanaca posjeduje oružje u kući. Američki ekonomista Lester Turov u knjizi "Budućnost kapitalizma" ustanovio je da jedan američki tinejdžer pred televizijom i kompjuterom provodi 70 sati sedmično, a samo 25 sa roditeljima. U takvim okolnostima mediji vrše socijalizaciju djece umjesto roditelja. Današnja televizijska publika baždarena je na više nasilja nego ranija. Ona se ne može pokrenuti jednim ubistvom, zato je potreban pokolj. Masovno krvoproliće je čest motiv holivudskih filmova. Kompjuterske igrice pune su nasilja, čak i onog na rasnoj osnovi. Jedna danska firma izbacila je na tržište kompjutersku igricu u kojoj je glavni junak ošišani mutant, koji je istreniran za izvršavanje plaćenih ubistava. Među najposjećenijim veb sajtovima su oni na kojima se prikazuje nasilje nad ljudima. Na vrhu te liste su vjerovali ili ne, oni koji prikazuju što morbidniji i zanimljiviji način da se ubije čovjeka.

Prije neku godinu, glavni hit holivudske produkcije bio je film "Teksaški masakr motornom pilom", zasnovan na istinitom događaju, za kojim su ludovali tinejdžeri. Većina američkih filmova novije produkcije ima više mrtvih u prvih pet minuta filma, nego što je Bata Živojinović ubio Nijemaca u svim svojim ratnim partizanskim filmovima. Čak su i crtani filmovi puni prikrivenog nasilja. Skoro je devetnaestogodišnji amerikanac Rebert Hokins usmrtio u tržnom centru u Omahi osam, a ranio pet ljudi. U pismu koje je ostavio napisao je da je to sve uradio da bi postao slavan. Prije nekoliko dana dvadesetogdišnji mladić lica obojenog u lik negativca "Džokera" iz filma Betmen, upao je u vrtić u jednom belgijskom gradiću i ubio dvoje, a ranio nekoliko djece. Teoretičar medija Maršal Makluan smatrao je da je medij poruka. U "društvu spektakla" i smrt je postala spektakl. Na djelu je medijalizacija smrti. Mi živimo u civilizaciji u kojoj je smrt drugih ljudi postala tržišno isplativa, pa prema tome i poželjna. Mnogi ratovi su zaustavljeni onda kada je postignuta određena kvota mrtvih civila. Istoriju svijeta dominantno je oblikovalo kolektivno i individualno nasilje. Zašto normalni ljudi u određenim društvenim okolnostima postaju životinje? Kako se tome suprotstaviti?

U pravu je Umberto Eko kada kaže: "Dopuštamo da umiru djeca Trećeg svijeta, ali pozivamo djecu Prvog svijeta da poštuju ne samo insekte i zečeve nego i kitove, krokodile, zmije". Kada je napravljena hidrogenska bomba 1952. godine, kažu da je jedan američki političar rekao: "Od sada će ubijanje biti jeftinije." Današnji čovjek živi sam u gomili i zato je usamljen i nesrećan. Sartr je vjerovao da svaki čovjek, pa time i čovječanstvo, uvijek ima izbor, i da je on odgovoran za njega. Onaj Nijemac koji je odbio pucati u đake u Kragujevcu pokazao je da čovjek ima izbor. A ako ima izbor, onda ima i šanse.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.