Moje fatamorgane: Pitanje drži svijet uspravno

Đorđe Latinovi
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Moje fatamorgane: Pitanje drži svijet uspravno

Kažu da je Volter jednom prilikom u Parizu naletio na procesiju, te zastao i skinuo šešir. Na začuđeno pitanje njegovog pratioca zbog ovog čina, znajući da je on najpoznatiji protivnik Crkve toga vremena, kažu da je bard prosvjetiteljstva ovako odgovorio: "Bog i ja ne razgovaramo, ali se međusobno pozdravljamo.

" Ove godine širom svijeta  obilježava se 200 godina od rođenja Čarlsa Darvina i 150 godina od objavljivanja njegove knjige "Porijeklo vrsta", u kojoj je iznio teoriju evolucije, možda najznačajniju ideju u istoriji čovječanstva. Bila je to revolucionarna ideja u svijetu nauke, koja je iz temelja promijenila naše poglede na svijet i čovjeka u njemu.

U intelektualnom svijetu od tada ne prestaju otvorene polemike između evolucionista i kreacionista. Zastupnici kreacionizma ili tzv. teorije inteligentnog dizajna drže se doslovnog tumačenja Biblije, po kojoj je sav živi svijet, Zemlju i kosmos stvorio Bog. Prije nekoliko godina u jednom svom aforizmu upitao sam oca evolucije: "Darvine, zašto svi majmuni nisu postali ljudi?" Davnih sedamdesetih godina u knjizi "Naučnici koji vjeruju" autori su nas uvjeravali da su mnogi istaknuti naučnici istovremeno bili i vjernici, dokazujući tako da nauka i vjera nisu u suprotnosti. Kada o tome razmišljam, uvijek mi na um padne jedan stari vic o postanku svijeta. K'o biva, pričaju Hase i Huse, i pita Hase Husu šta je bilo prije, kokoš ili jaje? Hase se malo zbuni, zastade, pa će: "Jebiga, prije je bilo svega!" Nedavno je Kristofer Hičens, jedan od najpoznatijih američkih novinara, objavio knjigu "Bog nije velik", u kojoj žestoko kritikuje postojeće religije koje po njemu dijele ljude.

Karen Armstron, u svojoj znamenitoj knjizi "Istorija Boga", daje sveobuhvatno tumačenje naše potrebe za Bogom. Drugi, pak, u tribalnim izlivima vjere i "povratku svetog" vide nikad neugaslu čovjekovu potrebu za ukorijenjenošću u vjeri u Boga. Nasuprot tome, mnogi teoretičari smatraju da u potrošačkom društvu kakva su naša savremeni čovjek živi u vremenu poslije boga, čija je jedina vjera novac. U svom romanu "Život poslije Boga", Daglas Kopland piše o "prvoj generaciji odgojenoj bez religije i vjere". Za mnoge savremene ateiste religija je metafizika i etika primitivnog čovjeka, ona je prvi odgovor i naivni odgovor na vječito pitanje: zašto? Davno je Adam Mihnjik religiju označio kao "toplu struju demokratije", kao nešto što demokratiji daje onu rafiniranu sadržinu bez koje ona ne bi bila kompletna.

Ako religiju shvatimo kao metafiziku, kao istraživanje krajnjih uzroka postojanja, onda je cijeli svijet religiozan. Prema Frojdu, Darvinova teorija evolucije o ljudskom porijeklu lišila je ljude privilegovanog položaja među živim bićima, što je po njemu dovelo do jedne od ukupno tri fundamentalne bolesti čovjeka. Savremeni prorok ateizma, profesor biologije Ričard Dokins i jedan od najuticajnijih intelektualaca u svijetu u svojoj knjizi "Iluzije o Bogu" smatra da je teorija evolucije činjenica, a ne tek jedna od teorija o postanku čovjeka. Stanislav Ježi Lec, poznati poljski satiričar, ima u knjizi "Mali mitovi" jednu zanimljivu crticu: "Bila je 'Nedelja ljubavi prema životinjama". Prosjak iz kvarta stajao je sa natpisom na sebi: 'NEDELjA LjUBAVI PREMA ŽIVOTINjAMA: POTIČEM OD MAJMUNA'. Župnik iz naše parohije koji je išao ispred mene, bacio je takođe novac u šešir i nimalo mekšim glasom progunđao: 'To ipak ne znači da vjerujem u Darvina!'"

Neko je lucidno primijetio: "Rat se ne vodi ni zbog nafte, ni zbog lijepe Jelene, već zbog pogleda na svijet." Na kraju krajeva, čovjeka uvijek razapinju zbog njegovog mišljenja. Tako je bilo od Sokrata, Isusa Hrista, Galilea Galileja, Baruha Spinoze, Tomasa Mora, Jana Husa, do Jana Palaha, Ernesta Čegevare i Rudija Dučkea. Nedavno sam se slatko nasmijao kada sam u Istočnom Sarajevu na jednom zidu pročitao grafit sljedeće sadržine: "NAJVIŠE VOLIM RAD KOJI JE STVORIO ČOVJEKA". "Šta je Bog radio prije nego što je stvorio svijet?", pitao je učenik Svetog Avgustina. On je odgovorio: "Pravio je pakao za one koji postavljaju drska pitanja." U svijetu neslućenih razmjera razvoja nauke, nama je potreban kritički dijalog o svim otvorenim pitanjima svijeta, bez dogmi, isključivosti i monopola na misao i individualni izbor. Naše predstave o svijetu mijenjaju se i izgrađuju razvojem čovjeka, društva i nauke. Kako je nastao svijet i čovjek u njemu, i pored ponuđenih odgovora, za nas će još dugo biti jedna velika tajna. Možda je u tome sva čarolija postojanja i traganja za odgovorima: Šta je čovjek? Ko smo, i kuda idemo? Kao misleća bića, i da hoćemo, ne možemo se odreći prava i odgovornosti da odgovaramo na ova pitanja. Jer, postavljanje pitanja drži našu otvorenu budućnost izvjesnom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.