Moje fatamorgane: Kad je bal nek je Balkan

Geografski, Balkan je smješten između Jadranskog i Crnog mora, južno od dolina Save i Dunava. Kada sam bio u Austriji, rekli su mi da Balkan počinje malo južnije od centra Beča. Za druge, Balkan počinje u Zagrebu i ide južno sve do Istanbula

Neko je oklevetao Balkan. Neko je toliko oklevetao Balkan, da se današnji Balkanac stidi priznati da je sa Balkana. To lijepo ime postalo je "metafora zla" i svega lošeg na ovom svijetu. Možda je to učinio Bizmark, kada je rekao da je jedna od tri konstante evropske politike međusobno klanje balkanskih naroda. Možda su za to krivi oni što su ga još prije 1914. nazvali "evropsko bure baruta". Ili je to učinio onaj njemački novinar koji je početkom dvadesetih godina prošlog vijeka, prvi u javni govor uveo pojam balkanizacije, dajući mu negativno političko značenje.

Takvom viđenju Balkana doprinijeli su i sami Balkanci. Postoji taj Balkan iz istorijskih čitanki. Ispod tih paučina vremena, živi jedan drugi Balkan. Balkan pun neutažive želje i životne energije. Taj Drugi Balkan je vrelo života, kulturni pejzaž, jedinstvo kontrasta i kolaž razlika. Balkan je oznaka zajedničkog identiteta južno od Evrope, ma koliko to zvučalo neodređeno. Koliko je meni poznato, jedini deklarisani Balkanac je Branimir Yoni Štulić. Geografski, Balkan je smješten između Jadranskog i Crnog mora, južno od dolina Save i Dunava. Kada sam bio u Austriji, rekli su mi da Balkan počinje malo južnije od centra Beča. Za druge, Balkan počinje u Zagrebu i ide južno sve do Istanbula. Mnogi u Hrvatskoj danas odbijaju svaku vezu sa Balkanom. Porijeklo imena Balkan je nepoznato. O tome postoji više nedokazanih teorija. Već ta okolnost stvara oko Balkana svojevrsnu mistifikaciju. Drevni naziv Balkana je Hem, po planini na sjeveru Trakije. Drugi vjeruju da riječ Balkan potiče od turske riječi balakan, za šumovitu goru.

Bugari vjeruju da je naziv Balkan keltskog porijekla, bal(h)kan, što možda znači "velika majka", ili čak "bugarsko carstvo". Neki smatraju da je Balkan dobio ime po starom italskom bogu vatre Vulkanu. U vatikanskim dokumentima Balkan se zove catena mundi ili "verige svijeta", što bi se moglo prevesti kao "kucavica svijeta". Tada nije imao negativno značenje. Neki tvrde da naziv Balkan potiče od turske riječi Bal/krv i kan/med. Negdje sam našao da naziv Balkan znači "igra pasa". Danas je opšteprihvaćeno mišljenje  da je to turski naziv za planinu u Bugarskoj. Nesreća Balkana je u tome što se  nalazi u središtu "carskih puteva", zbog čega su ga sve oluje pohodile. Istorijski Balkan se doima kao iz putopisa nekog putnika, "tako besplodnom za narode koji na njemu žive, za carstva koja na njemu tavore, a tako bogatom za blijede i umorne putnike iz Evrope".

Kako primjećuje austrijski novinar Karl-Markus Gaus, "Ništa Balkan nije bio velikim silama, osim lopte za igranje". U posljednjih 150 godina na Balkanu su se vodila dva svjetska i desetak lokalnih ratova. I pored toga, Balkan posjeduje neki misticizam, imaginarnost i autentičnost, koja nas privlači neodoljivom snagom. Balkan je mjesto gdje se proizvodi višak istorije, višak adrenalina i emocija, ali i divlje ljepote, duboke nježnosti i univerzalne patnje. Takav Balkan česta je tema umjetničkih i kulturnih projekata. Prije nekoliko godina bugarska režiserka Adela Peeva, napravila je dokumentarni film koji se zove "Čija je ovo pjesma?". Film govori o jednoj pjesmi koja je, u ovom ili onom sličnom melodijskom obliku, zajednička svim narodima Balkana. Ideju za ovaj film autorka je dobila dok je sjedila u kafani u Istanbulu u društvu u kojem su bili jedan Makedonac, Srbin, Grk i Turčin, a u pozadini je išla jedna pjesma za koju je svaki od prisutnih tvrdio da potiče iz njegove zemlje.

To je pjesma "Aj, ruse kose curo imaš". Pri tome, svi ovi narodi vjeruju da je ova pjesma baš njihova. Film pokazuje sav besmisao mržnje među narodima koji su etnički bliski i istorijski povezani. Narodi na Balkanu posjeduju onu finu različitost koja se nakon čestih ratova pretvara u nepremostive razlike, mada postoji mnogo dokaza da smo sličniji nego što mislimo i hoćemo da priznamo. To je ono što je Frojd nazvao "narcizam malih razlika". Isidora Sekulić, poznata srpska književnica koja je otvoreno iskazivala svoje simpatije za kulturni pojam Balkana, davno je zapisala "Hoće li Balkan jedared otvoriti oči uspavane, i vidjeti svoj ogromni kulturni kapacitet, ako zamahne kao cjelina". Evropska unija je ovu 2009. godinu proglasila godinom Balkana. Ulaskom u Evropu, Balkan, umoran od vjekova, konačno će odmoriti svoju "šarenu dušu". Budućnost je u Balkanu. Samo je treba dočekati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.