Moje fatamorgane: Gorile u studiju

Era paparaco fotografa i skrivenih kamera je završena, nastupila je era rijaliti šou emisija. U našem regionu, na dostupnim televizijama, prodefilovalo je nekoliko takvih emisija. Tri su vrste rijaliti šou emisija kojima se vrši konstantno i sistematski globalno zaglupljivanje milionskih masa

Endi Vorhol, američki pop artist u zanosu svojih umjetničkih kreacija lucidno je primijetio davnih šezdesetih godina: "U budućnosti, svako će imati svojih petnaest minuta slave." Ta budućnost je došla. Ona se zove rijaliti šou programi. U anketi jednog britanskog veb portala koji se bavi kulturom, atomska bomba i televizijski rijaliti šou programi proglašeni su za najgore izume svih vremena, dok su točak i Internet izabrani za najbolje izume.

Na listi najgorih izuma treće, četvrto i peto mjesto zauzele su smrtna kazna, plastične kese i kreditna kartica. Najranija inspiracija za ovu vrstu televizijskih emisija stigla je iz romana Džordža Orvela "1984" i njegovih čuvenih teleekrana, sobe 101 i Velikog Brata, koji nas sve posmatra. Prema pisanju medija, kada su ruski vojnici ušli u Berlin krajem Drugog svjetskog rata pronašli su planove iz kojih se vidi da je Hitler namjeravao da pokrene propagandnu "narodnu televiziju", eksperiment kreiranja stvarnosti.

Odavno već "Televizija ide u rat", kako glasi naslov sjajne knjige italijanskog novinara Enia Remondina, mada je glavne zločine počinila u miru. Stručnjaci za medije godinama upozoravaju da je nastupila svojevrsna tabloidizacija medija, od štampanih do elektronskih. Ono što je do juče bilo rezervisano za tzv. žutu štampu, danas je glavna preokupacija svih medija. Posljedica takvih dešavanja je sveopšte uprosječenje i zaglupljivanje javnosti. Era paparaco fotografa i skrivenih kamera je završena, nastupila je era rijaliti šou emisija.

U našem regionu, na dostupnim televizijama, prodefilovalo je nekoliko takvih emisija. Tri su vrste rijaliti šou emisija kojima se vrši konstantno i sistematski globalno zaglupljivanje milionskih masa. Prvu grupu čine zabavne i muzičke emisije za mlade i odrasle. Takve su "Preživjeli", "Farma", "Izgubljeni", "Veliki brat", "Velika mama", i slične. One su zamišljene kao zabavne emisije, a u osnovi su vulgarne i banalne. Nakon njih došli su muzički rijaliti šou programi za pjevačke talente kao što su "Operacija trijumf", "Stori Supernova šou", "Budi zvijezda" itd. Potom se prešlo na rijaliti kvizove kao što je "Trenutak istine". U njima nepoznati ljudi pred milionskim auditorijumom odgovaraju na najprovokativnija intimna pitanja iz svog života za novčanu nagradu. Ovih dana u Hrvatskoj se prikupljaju potpisi za ukidanje ovog kontroverznog kviza u kome su učesnici i publika izloženi teroru najstupidnijih pitanja.

Treća grupa su informativne tok šou i debatne emisije koje su pokrenute za ozbiljnu i učenu publiku, ali redovno završavaju kao gladijatorske borbe pred sluđenom publikom u našem medijskom prostoru. Na kraju, i ove informativne emisije počele su da liče na emisije iz zabavnog televizijskog programa. Krenulo se sa "Golim vijestima", u kojima obnažena spikerka čita najnovije vijesti o dešavanjima u svijetu, ostajući kao od majke rođena. Prije dvije godine u Skandinaviji je skandal izazvala emisija u kojoj je jedna tridesetsedmogodišnjakinja na samrti odlučila da pokloni bubreg za koji su se borila tri pacijenta.

Treba li reći da su gledaoci SMS porukama birali najpovoljnijeg kandidata. U Velikoj Britaniji se ovih dana digla buka oko televizijskog eksperimenta o razmaženosti djece, pod nazivom "Dječaci i djevojčice nasamo", u kojoj su osnovci ostavljeni u kući bez roditeljskog nadzora, a cijeli tok je prenošen uživo. Nedostižni ideal ovih naših šou emisija je američki Džeri Springer šou. Pljuvanje uživo. Borba do smrti, da bi bio prvi. Klanica pred kamerama. Dželat i žrtva zajedno u studiju. Kriminalac i policajac, oči u oči. Traži se vjerodostojnost u direktnom sučeljavanju. Realno, da ne može nestvarnije. U današnjoj rijaliti kulturi, "poznati" postaju likovi koji su pred televizijskim kamerama spremni otkriti sve o sebi i svojoj privatnosti, ogoliti se pred publikom, prati svoj i tuđi prljavi veš, olajavti druge, javno tračati protivnike i konkurenciju, denuncirati nedužne ljude itd. Valjanje u blatu javnosti tako se pretvara u pad u animalnost savremenog čovjeka.

U takvoj "kreiranoj realnosti", vic o Velikom bratu, koji sam nedavno čuo, djeluje pomalo bizarno, ali i upozoravajuće, o sveprisutnoj ravnodušnosti na stvarne probleme ljudi. Vic kaže: Zašto je izbjeglicama zabranjeno učešće u kući Velikog brata? Zato, kad jednom uđu u kuću, neće da izađu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.