Moje fatamorgane: Globalni supermarket

Kada su siromašni evropski rođaci sa Istoka, krajem osamdesetih godina pod narkozom "baršunastih revolucija" kojima je srušen socijalizam, nagrnuli na Zapad, u obećani potrošački raj, poznati francuski intelektualac Žan-Mari Domenak u svojoj knjizi "Evropa: Kulturni izazov", zabrinuto se upitao: "Da li su sve to podnijeli samo da bi sada došli da posjete naše supermarkete?" Na početku devedesetih godina gotovo sve socijalističke zemlje napustile su dotadašnji socijalistički koncept društva, i prešle na tržišnu ekonomiju i izgradnju demokratskog društva. Bio je to opravdan i racionalan izbor nakon više desetljeća jednopartijskih sistema i centralno-planske privrede.

Danas, dvadeset godina poslije, uz tržišnu ekonomiju mi smo stvorili i tržišno društvo, u kome su svi društveni odnosi mjereni konjunkturom na tržištu, kojim gospodari vrhovni pokretač svega, novac i profit. Kao posljedicu toga imamo opštu komercijalizaciju i trženje svega, od ljudskih odnosa, osjećanja, kulture i privatnosti. Sve je na prodaju i sve se može kupiti, moć, seks, diplome, zdravlje itd. Jednostavno rečeno, konzumerizam Zapada pobijedio je komunizam Istoka. Simboli tog nadolazećeg kapitalizma u našim tranzicijskim društvima postali su  supermarketi i veliki tržni i šoping centri, sa svojim "jednodimenzionalnim proizvodima" koje prati totalna reklama.

U BiH je posljednjih nekoliko godina otvoreno na desetine tržnih centara: Merkator, Fis, Intereks, Tuš, Tempo, Tropik, Konzum, Pevec, Robot, Obi, Tom i drugi. Sada se početni "kiosk kapitalizam" polako pretvara u "digitalni kapitalizam" primjeren globalnom dobu. U nedavnom intervjuu, pozorišni pisac Dušan Kovačević kaže da se boji da će se jednog dana cijela Srbija pretvoriti u ogromni šoping centar, poput vizija raja sa platna starih slikara. Biljana Srbljanović ima pozorišni komad indikativnog naslova "Supermarket", čija je tema život ljudi izgubljenih u svijetu koji liči na globalni supermarket.

Domaća tranzicijska verzija ideologije tržišnog društva danas je "buvlja pijaca", dok je njegova evropska i svjetska verzija "šoping centar". Nekad davno čitao sam zanimljivu knjigu pod naslovom "Reklamokratija", književnu fikciju, svojevrsnu "crnu utopiju" o svijetu koji živi pod totalitarnim diktatom reklame.

Dvadesetih godina prošlog vijeka, kako su pisale tadašnje novine, jedan čovjek osuđen na smrt saglasio se da na gubilištu reklamira kakao firme "Van Huten". Za tu uslugu firma je obezbijedila život porodici pogubljenog. I tako čovjek na gubilištu u smrtnom grču uzvikuje: "Pijte kakao Van Hutena!" Ponekad pomislim kako to vrijeme polako dolazi i kod nas. Tako je navodni energetski eliksir pod zvučnim sloganom "Red Bul ti daje krila" reklamiran na našim televizijama u doslovnoj mafijaškoj matrici, gdje se u televizijskom spotu žrtva simbolički ubija na poznati način "Koza nostre", vezivanjem cigle za nogu i bacanjem u more. U drugom primjeru, po najprizemnijem kolonijalnom obrascu reklamiran je proizvod kojeg obilato ispijaju pripadnici divljih afričkih plemena u karakterističnoj urođeničkoj nošnji, koje sa civilizacijom veže još jedino poznati napitak po imenu fanta.

Dobri stari Marks davno je ukazao na fenomen postvarenja u kapitalističkom društvu, čija je savremena verzija potrošačko društvo, koji sve društvene odnose pretvara u robu. Ono sve materijalne i duhovne proizvode života pretvara u razmjenska sredstva robu i novac, čiji je krajnji i jedini cilj profit. Protiv potrošačkog društva se teško boriti. Najbolji primjer za to je slučaj Čegevare.

Lik čovjeka koji je milionima ljudi na svijetu simbol borbe protiv kapitalizma, kolonijalizma i imperijalizma, kapitalizam je pretvorio u komercijalni proizvod i izvor zarade. Tako se "svetac revolucije" i apostol "prezrenih na svijetu" posthumno našao u službi kapitalizma. Komunisti su napravili revoluciju, a kapitalisti su na njoj profitirali. Fotograf Alberto Korda, koji je uradio najeksploatisaniju fotografiju našeg doba, onu Čegevare, sa beretkom i petokrakom na glavi, koju danas milioni mladih širom svijeta nose na svojim majicama, umro je bez autorskih prava u bijedi i siromaštvu.

Konzumerizam je postao "nova religija", dominantni pogled na svijet, životni stil i ideologija savremenog potrošačkog društva. Savremeni čovjek je postao "homo consumeris", rob vještačkih potreba.

Totalni potrošač. Onaj koji živi da bi kupovao, trošio i umro. Stvar je otišla tako daleko da je sudija u jednoj državi morao da zabrani davanje imena djeci po njihovom omiljenom autu. Ima neke perverzne simbolike u tome što je bivša zgrada Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije u Beogradu, nakon raspada partije i države, pretvorena u ogromni šoping centar. Totalna rasprodaja je počela. Akcija! No logo! Potrošači svih zemalja, ujedinite se!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.