Moje fatamorgane: Crna knjiga kapitalizma

Kada je komunizam kolapsirao devedesetih godina prošlog vijeka, neoliberalni fanatici su požurili da mu ispišu posmrtno slovo. Tako je nastala Crna knjiga komunizma, iz pera francuskog profesora političkih nauka Stefana Curtisa, u kojoj su sabrani svi grijesi ove ideologije. Danas, prisustvujemo globalnom finansijskom i ekonomskom krahu jednog brutalnog turbokapitalizma koji je iscrpio svoje istorijske mogućnosti i prijeti da čitavu svjetsku ekonomiju odvuče u propast.

Neko je jednom lucidno zapisao da je obrazac nastanka i razvoja kapitalizma posvuda isti: prvo je neki djed današnjih kapitalista, sjecikesa i razbojnik opljačkao kakvog lihvara, otvorio malu porodičnu manufakturu, potom je to naslijedio njegov sin i od toga stvorio industriju, da bi njegov unuk danas pisao doktorat na Harvardu o flori i fauni u postmoderno doba. Prošle godine navršilo se sto šezdeset godina od Manifesta komunističke partije, praktičnog vodiča za radničku revoluciju. Kuda ide radnička klasa danas?

Prije dvadeset pet godina vodio sam delegaciju mladih BiH u posjetu bratskoj organizaciji "Jusosa", stranačkog podmlatka njemačkih socijaldemokrata. Boraveći u Njemačkoj shvatio sam razliku između našeg i njemačkog društva, između našeg navodnog socijalizma i njihovog trulog kapitalizma. Tada sam shvatio kako smo mi samo salonski socijalisti, dok su njemački socijaldemokrati veći ljevičari od nas, u to doba deklarisanih komunista. Mladi socijaldemokrati se nijednog trenutka nisu libili javno pozivati na radničku klasu. Mladić koji nas je dočekao javno se hvalio radničkim porijeklom svoga oca.

Lider mladih socijaldemokrata bio je i sam radnik porijeklom iz naših krajeva. Za njih je normalno da navijaju za radnički fudbalski klub "Šalke 04", dok desničari navijaju za "Bajer" iz Leverkuzena, vlasnika najveće farmaceutske industrije aspirina. Čak su nam i pokazali koje su kafane u gradu radničke, a koje "crnih", kako oni kažu. Mogli smo se i sami uvjeriti u njihovu proletersku životnu filozofiju ispijajući krigle piva na nekom predizbornom skupu, nasuprot kamernih polupraznih sala stranke desnice, sa vinskim programom i klavirom u uglu. Prije nekoliko dana radnici "Krivaje" iz Zavidovića zbog neisplaćenih plata i propasti preduzeća blokirali su zgradu opštine, zbog čega ova nije radila čitav dan. Njihove kolege u robnoj kući "Boska" u Banjoj Luci, zaključali su se zajedno sa dvojicom članova upravnog odbora preduzeća, u znak protesta što novi vlasnik nije uplatio sredstva za njihove plate i doprinose. Preko dvjesta radnika "Birča" iz Zvornika ostalo je bez posla nakon otkazivanja ugovora o radu zbog najnovije ekonomske krize. Uprava "ArcelorMitala" iz Zenice poslala je na čekanje 2000 radnika ovog preduzeća. Na drugom kraju svijeta, radnici jedne američke multinacionalne kompanije u Francuskoj, na vijest da će vlasnik otpustiti sto hiljada radnika, oteli su direktora firme i uzeli ga za taoca.

Prije nekoliko mjeseci novine su objavile kako je jedan zaposleni radnik ergele "Vučijak" iz Prnjavora umro jer nije imao zdravstveno osiguranje i novac za liječenje. Jedan radnik dobio je otkaz iz pekare u kojoj radi, samo zato što je uzeo hljeb više, koji inače dobija umjesto plate, dok njegova djeca gladuju pješačeći do škole nekoliko kilometara. Je li to svijet u kojem želimo živjeti? Kršenje radničkih prava, nepovezan staž, neisplaćene plate, otkazi, mobing, prekovremeni rad, niske plate, neuplaćivanje doprinosa, rad praznicima, rad na crno, razna šikaniranja radnika, diskriminacija žena trudnica i porodilja, pripravnika itd., samo su neki od primjera drastične eksploatacije jeftine radne snage na našem tržištu rada. Domaći kapitalizam nije nastao prirodnim putem, društvenom evolucijom i stratifikacijom na bazi rada, znanja i sposobnosti, već nasilnim intervencijama u društvene odnose.

Svaka politička vlast ovdje je stvarala svoje instant biznismene i vlasnike kapitala, koji su preko noći postajali bogataši. Tako je nastala kvazi kapitalistička klasa na ratnom profiterstvu, pljački narodnog bogatstva, otimačini društvenih sredstava za proizvodnju, namještenim i privilegovanim privatizacijama.

Žak Derida i Jirgen Habermas u svom zajedničkom tekstu predlažu   "kroćenje kapitalizma", koji neobuzdano vlada svjetskim tržištem. Ako išta ima dobro u ovoj globalnoj ekonomskoj krizi i balkanskoj tranziciji, to je, što će ona ponovo u tranzicijskim zemljama stvoriti savremenu, samosvjesnu radničku klasu, ili će izroditi lumpenproletarijat koji će nasilno zbrisati postojeći lihvarski kapitalizam. Vrijeme je za prvomajski uranak!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.