Moć u ruci

Osvrnem se unazad, kroz vrijeme. Imam sedam godina. U školi, na času likovnog vaspitanja, učiteljica nam zadaje temu za rad vodenim bojama: vatromet. Prasak šarenila na mračnom nebu iznad zgrada. Učiteljica je poslije poslala radove na neko takmičenje i osvojio sam prvu nagradu. Dobio sam pohvalu i knjigu na Dan škole, a prije toga, kad se već znalo za osvojenu nagradu, dobio sam i prvu, pravu, sedmogodišnjačku javnu moć u ruke.

U pripremi za obilježavanje Dana škole, svako odjeljenje, svih razreda, dobilo je na raspolaganje određeni dio površine pločnika ispred škole. Na dodijeljenoj površini, učenici jednog odjeljenja predstavljali su svoje likovno umijeće i tako doprinosili svečanosti. Ne znam kako je bilo u drugim odjeljenjima, u mom nisu svi učenici bili proglašeni umjetnicima, trebalo je izdvojiti ovjenčane. Vijest o osvojenoj nagradi meni je donijela neprikosnovenu slikarsku ovjenčanost, i još nešto. Govoreći pred odjeljenjem, učiteljica mi je odredila nadležnost za izbor nekolicine dostojnih i darovitih likovnih predstavnika za ostvarenje pločničkog odjeljenskog djela uoči Dana škole.

Već na prvom školskom odmoru, nakon izricanja moje nadležnosti, za mene je nastupio znatan porast uspostavljanja diplomatskih približavanja drugova i drugarica iz odjeljenja. Ove susrete i razgovore o procjeni vještina u likovnoj umjetnosti moji sagovornici su uveličavali uručivanjem priručnih poklona u vidu sokića, lizalica i drugih slatkiša. Pamtim moju pometenost takvim stanjem stvari i ne pamtim kako sam sproveo izbor darovitih predstavnika odjeljenja. Pamtim takođe našu neuspjelu pločničku sliku, i na njoj mog neuspjelog vojnika.

Jedanaest godina poslije, bio sam vojnik, na redovnom odsluženju jednogodišnjeg vojnog roka. Nakon obuke, prekomandovan sam u jednu prigradsku vojnu bazu, gdje sam dobio zaduženje pisara, ćate. Vodio sam knjigu dnevnih zapovijesti sa rasporedima dežurstva, požarstva, straže, vešeraja, čišćenja, dopusta, izlazaka u grad... Vršenje ove moje dužnosti sastojalo se, u daleko najvećoj mjeri, u neprestanom prepravljanju prethodno utvrđenih rasporeda, koje sam mijenjao na zahtjev ili molbu vojnika naoružanih raznovrsnim ubjeđivačkim razlozima uperenim prema mojoj pisarskoj moći. Od silnih prepravljanja, knjiga dnevnih zapovijesti izgledala je bezobrazno neuredno, pozvan sam na razgovor i potom smijenjen, češući prste koje mi je, promigoljivši se između njih i odlazeći podrugljivo, poškakiljala moć

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.