Mladi glumac Pavle Pavić za "Glas": Uloga zvijeri za mene je kao lijek

Rekao je ovo za "Glas Srpske" jedan od najtalentovanijih glumaca mlađe generacije Pavle Pavić komentarišući svoje iskustvo u radu na predstavi "Ljepotica i zvijer" koja je premijerno izvedena u decembru prošle godine u GP "Jazavac" .

- Moram da priznam da sam sa puno volje i elana ušao u sve to, nekako kad čovjek uđe u taj posao s takvim nadahnućem onda mu sve ide lako. Što se tiče samo muzičkog aspekta bilo je mnogo zabavno te sasvim inspirativno. Mnogo me je sve to ispunjavalo. Muziku je komponovao Zlaja (Zlatan Mirić).  Divan čovjek, a pri tome tako jednostavan za saradnju što je sigurno olakšavajuće bilo za nas glumce tokom procesa - rekao je Pavić.

GLAS: Ovo nije Vaša prva saradnja sa rediteljkom Aleksandrom Spasojević?

PAVIĆ: Da, imali smo priliku već da radimo na predstavi "Crvenkapina bajka" i tu smo se upoznali te na osnovu tog prethodnog projekta bilo je dosta povjerenja između nas što je dodatno došlo kao olakšica u ovom novom projektu. Meni je rediteljka dala dosta slobode kad je u pitanju moja uloga odnosno u kojem bi ona smjeru mogla da ide te da eksperimentišem sa karakternim crtama lika koji tumačim. Naravno, bilo je nekih momenata kad je bilo nekakvih nazovimo ih začkoljica i nedoumica tokom procesa jer smo imali raznih rješenja za moj lik. Međutim, čini mi se da smo ipak na kraju izabrali ona najadekvatnija koja su ovu bajku najbolje obojila te uljepšala na neki naš način. Mislim da smo napravili lijepu predstavu. Jednom riječju, mnogo sam uživao igrajući zvijer. Slobodno mogu da kažem da mi je ova predstava došla kao lijek što se ne dešava često u našem poslu. Dakle, nije bilo nekog drila, ako me razumijete, uostalom to sam prošao sve na akademiji tako da... (smijeh )

GLAS: Krajem prošle godine imali ste premijeru sa monodramom "U zadnji čas". Riječ o autorskom projektu koji ste dugo spremali, nešto što baš nismo navikli da gledamo u pozorištu bar kad je slovo o temama koje ste izabrali za ovaj komad koji će igrati još dugo s obzirom na reakcije publike i pozorišnih kritičara. Kako je sve počelo?

PAVIĆ: Monodrama je nastala iz trećeg pokušaja što bi rekli treća sreća(smijeh) . Monodrama je nastala još na akademiji,  tada smo imali zadatak od našeg profesora glume da uradimo monodramu s temom "Umjetnik i njegovo djelo".  Odlučio sam se za Pučinija. Elem,na početku je trebalo da radim monodramu o našem čuvenom pjesniku Čika Zmaju pa sam odustao, zatim sam jedno vrijeme razmišljao da se bavim Brankom Radičevićem koji je imao prilično buran život, međutim te njegove teme nisu me prožimale, jednostavno nisam ih osjećao inspirativnim u tom trenutku jer sam imao neka drugačija stremljenja i osjećanja. Prosto, nije se poklopilo, ali za ovakav poduhvat, kad radite monodramu, ipak je potrebno da se poklope neke kockice. Muzika Pučinija me je oduvijek okrepljivala. Uvijek sam mu se vraćao te uvijek iznova osjećao njegovu muziku, sigurno je najveći krivac zbog kojeg sam zavolio operu. Zaista sam dugo izučavao njegov lik i djelo. Vidio sam da tu ima dosta nekih sličnosti i spona između nas dvojice što je doprinijelo da se maksimalno pripremim za ovaj proces i sigurno sam osjetio jednu vrstu samopouzdanja da ga razumijem te da dočaram publici  kao i sve ono kroz šta je prošao taj umjetnik. Na ovom projektu sam radio punih godinu dana. Pripremao sam se studiozno tako što sam pričao sa ljudima iz struke zatim sa mnogim eminentnim umjetnicima iz Beograda. Čitao sam članke, priče vezane za njegov život, gledao sam razne opere sve u korist ne bi li  što više pronikao u najdublje i najtananije niti duše ovog velikog kompozitora. Želio sam provući njegove ideje, misli, stavove koje se umnogo čemu poklapaju sa mojim, a njegov život, rad i djelo iskoristiti kao medij da to ispričam. Nadam se da sam uspio u tome.

GLAS : Kako doživljavate muziku koja nije slučajno prva umjetnost?

PAVIĆ: Muzička umjetnost posjeduje univerzalni jezik emocija, nije slučajno što je ona prva umjetnost od svih umjetnosti.  Nevjerovatno šta muzika može da uradi i da doprinese svakom čovjeku jer se sa njom tako lako svi sporazumijevamo što nije slučaj s ostalim umjetnostima. Zaista nešto čarobno.

Velika prilika

GLAS: Kako to izgleda biti u jednom velikom projektu NPRS i kako je došlo do saradnje. Možete li reći koju riječ više o "Gospođici"?

PAVIĆ: Sjećam se da sam tada bio u Beogradu na nekom festivalu kada sam dobio poziv od tadašnjeg umjetničkog direktora Narodnog pozorišta RS Aleksandra Stojkovića Piksija. Ponudili su mi da glumim u toj predstavi na što sam ja u nekom oduševljenom raspoloženju prihvatio, a kako i ne bih jer ipak sam u tom momentu treća godina studija i odjednom sam dobio priliku da radim klasik Ive Andrića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.