Mladen Miljanović: Služim umjetnosti Oktobarskog salona

Banjoj Luci treba da se desi mali "zemljotres" koji će razdrmati pomalo zakržljali dio moždanog sistema koji je zadužen za razvoj kulture i savremene umjetnosti. Treba staviti akcenat na razvoj sadašnjosti te čuvati prošlost od zaborava, a ne razvijati i preuveličavati prošlost, a balzamovati i mumificirati sadašnjost.

Ovo je za "Glas Srpske" rekao banjolučki vizuelni umjetnik Mladen Miljanović, čije radove trenutno može da vidi publika na Oktobarskom salonu u Beogradu.

* GLAS: Jedan ste od rijetkih umjetnika iz Banje Luke koji je izlagao na Oktobarskom salonu. Kako je došlo do predstavljanja Vašeg projekta "Služim umjetnosti" tamo? 

MILjANOVIĆ: Tačno je da je ovo prvo pojavljivanje nekog od umjetnika iz Banje Luke na Oktobarskom salonu nakon devedesetih. Poziv koji sam dobio od umjetničke direktorke ovogodišnjeg Oktobarskog salona Bojane Pejić potvrđuje interesovanje i informisanost o tome šta umjetnici danas rade u Banjoj Luci. Ova izložba se održava na nekoliko različitih lokacija u Beogradu, a moj rad je bio izložen u Muzeju 25. maj, bivši Muzej revolucije. Ispred muzeja na ulazu, a za potrebe ove izložbe, arhitekta Slobodan Danko Selinkić je projektovao dva prostora za moj rad i rad Danice Dakić. Zapravo kontekst ova dva rada se bavi problemom izolacije, te je kustos izložbe dislocirao poziciju radova iz muzeja u odnosu na ostale radove koji su u Muzeju.

* GLAS: Projekat je izuzetno dinamičan; mijenja se u skladu sa prostorom i izlazi iz njega; neprekidno traje. Kada ste počeli da radite na njemu da li ste imali predstavu o njegovoj krajnjoj fizičkoj veličini?  

MILjANOVIĆ: Tokom devet mjeseci koliko je trajao performans paralelno je realizovano nekoliko konceptualnih cjelina, odnosno radova. Tako je shodno tome i produkcija svega što je nastalo u tom projektu opširnije i ozbiljnije u umjetničkom smislu od svega ukupno što sam uradio prije toga.   Pluralizam ideje je najbitniji kao i kontekst na koji se ona referira, međutim bez materijalizacije i realizacije iste ona ostaje samo misaona i intelektualna konstrukcija koja se vremenom izbriše i zaboravi. Tako da je njena implementacija odnosno podrška za njenu realizaciju preduslov da postignemo pluralitet u umjetničkom djelovanju što će se po automatizmu reflektovati i na sveukupnu kulturnu svijest.  

* GLAS: Mišel Fuko je pisao o neprilagođenima koje društvo radi svoje "dobrobiti" odstranjuje od svog tkiva i smješta ih u ludnice, zatvore itd. Da li je moguće izbjeći ili u krajnjem slučaju preživjeti "kasarnu" i ostati svoj?

MILjANOVIĆ: Naravno da jeste. Ono što najviše razlikuje ljude jeste svijest o sebi i situaciji u kojoj se nalazimo, koliko treba da budemo sigurni u sebe, te da vjerujemo u svoje ideale. Najveći neprijatelj smo mi; sebe kad pobijedimo dobili smo rat.  Moj devetomjesečni boravak u prostoru bivše kasarne morao je da razriješi ili postavi određena pitanja mentalne i fizičke slobode, te obrnuto istraži mentalne i fizičke zatvorenosti. Prevashodan stav tog rada imao je za cilj da postavi mene kao umjetnika u poziciju subjekta koji sebe u jednom takvom fizički zatvorenom prostoru prezentuje kroz radove na jedan rasterećen i progresivan način. Zapravo rad je reflektovao i samu transformaciju društvene realnosti u kojoj se nalazimo iz jednog perioda mentalne i fizičke zatvorenosti u novije i otvorenije društvo.

Princip grudve

Kroz nekoliko posljednjih dešavanja u Banjoj Luci iz oblasti vizuelnih umjetnosti da se zaključiti da postoje ljudi, koji su spremni pomoći i uložiti u manifestacije vezane za savremenu umjetnost danas. Otpora će uvijek biti, ali napredak i ne bi bio toliko vidljiv da se sav taj otpor ne savladava. Nadam da će taj trud prerasti u princip grudve koja će se vremenom povećavati i obećavati bolje dane za kulturu - rekao je Mladen Miljanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.