Mladen Karan: Slikarstvo intimna stvar

PRIJEDOR - Mladen Karan jedan je od onih koji pišu umjetničku istoriju ovog podneblja, jer pripada plejadi slikara srednje generacije koji svojim stvaralaštvom na evropskoj likovnoj sceni ostavljaju snažan individualni pečat, a duboko u srži cjelokupnog njegovog rada je rodni kraj.

Rođen je u Žuljevici, studirao u Zagrebu, a od 1992. godine živi i radi u Firenci. Rado se vraća u svoj rodni kraj, za koji ga čvrsto vežu korijeni, ali i želja da nešto učini da se promovišu vrijednosti koje imamo i na kojima bi nam mnogi pozavidjeli. Upravo zato se odazvao pozivu organizatora da bude jedan od učesnika petog saziva Likovne kolonije "Sreten Stojanović".

* GLAS: Ko je ostvario presudan uticaj na Vaš umjetnički izraz? KARAN: Nastojao sam da ne padnem pod bilo čiji uticaj, jer sam smatrao da moj izraz mora da bude autentičan i originalan, da bi predstavljao mene. Slikarstvo je intimna stvar, to nije film koji gledaju milioni ljudi ili muzika. Sliku gleda samo onaj ko je kupi i plati. Smatram da je vrlo nezahvalno praviti poređenja sa bilo kakvim pokretima, pravcima ili iskustvima drugih. Iskustvo morate sami steći.

* GLAS: U katalogu povodom Vaše izložbe u Muzeju "Cvijeta Zuzorić" stoji da ste, kao autor koji njeguje moderan jezik apstrakcije i nove figuracije, uspjeli da stvorite osobeno i otvoreno slikarsko djelo koje Vam je obezbijedilo visoko mjesto na savremenoj evropskoj likovnoj sceni?

KARAN: Iskreno ne znam šta je to visoka evropska scena, jer posao kojim se bavim zanima ljude koji taj posao vole i poštuju i mislim da oni ne drže do scene, već do svog vlastitog mišljenja i stava. U toj zapadnoevropskoj civilizaciji ljudi uz stvaranje kapitala paralelno izgrađuju i svoju ličnost, usvajajući vrijednosti koje su negdje kroz istoriju razvoja čovječanstva utkane i u institucije. Ovdje nisam sreo ljude koji su se nedavno obogatili, pa da su ulagali u neka svoja duhovna opredjeljenja, uvjerenja, da su pomagali, investirali u kulturu.

* GLAS: Koliko često izlažete u Firenci?

KARAN: Ja sam u Firenci imao otvoreni studio šest godina, tako da sam permanentno imao izložbu šest godina. Zahvaljujući tome upoznao sam veoma mnogo ljudi iz cijelog svijeta, generalno kulture, stvaralaštva, umjetnosti. Firenca je proglašena prije nekoliko godina najturističkijim gradom na svijetu. Statistika govori da kroz Firencu godišnje prođe 20 miliona turista, ti svi ljudi dolaze u jedan grad ne zbog mira, ne zbog planina, ne zbog skijanja, nego zbog kulturne baštine.

Zato se pitam kada ćemo mi da shvatimo da je jedino kulturna baština nešto što ćemo da ostavimo iza sebe. Mi, recimo, ovdje na Kozari, nemamo nijedne kozaračke kuće pod zaštitom države. Meni kad dođu prijatelji iz Amerike i Japana, ja ih dovodim ovdje na Mrakovicu, jer nemam ništa drugo da im pokažem.

* GLAS: Rado ste se odazvali pozivu da učestvujete u radu ovogodišnje umjetničke kolonije na Kozari. Šta Vam učešće na ovakvom skupu znači?

KARAN: Za mene je Kozara mjesto koji simbolizuje zločin, ali istovremeno je i simbol otpora tom zločinu. Mi smo potomci te herojske generacije i pored činjenice da ću se ovdje susresti sa našim eminentnim umjetnicima, u podsvijesti mi je i ta činjenica.

Firenca

* GLAS: Kako živi naš čovjek, umjetnik, na korak od rodnog kraja, a ipak u Evropi, budući da ste godinama stanovnik Firence?

KARAN: Tržišna ekonomija je na području kulture tamo nemilosrdna. Koliko vrijedite, toliko postojite. Tamo iza mene ne stoji nikakva institucija, nikakve rodbinske veze, koliko radite, toliko ćete i da imate. Uz to, koliko svojim radom uspijete da pokažete da pripadate jednoj strukturi koja ovu civilizaciju nosi na svojim leđima da bi je humanizovala, toliko ćete biti i uvaženi i toliko ćete imati uticaja.*

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.