Mirjana Lučić: Slike između ateljea i kofera

Elitističke galerije u Španiji su nedostupne većini umjetnika. To su galerije koje komuniciraju međusobno i u kojima niti jedan smrtnik, ukoliko nije preporučen od druge galerije iz istog kruga, nikada neće izlagati - rekla je za "Glas Srpske" akademski slikar Mirjana Lučić.

Rođena Sarajka, Lučićeva od 1992. godine živi u Madridu, a njenu novu izložbu "Zapisi iz Španije" publika može da pogleda do 9. avgusta u banjalučkoj LTG galeriji.    

* GLAS: Naziv izložbe asocira na Vaš život u Španiji posljednjih godina?

LUČIĆ: Slična je situacija svih nas koji smo izmješteni sa prostora gdje smo nekada živjeli. Kao da svi živimo sa nekim koferima koji su na pola puta da budu spakovani ili raspakovani. To je situacija koja se ponavlja iz godine u godinu. Svaki put kad se vratim ti koferi ostaju u dnevnoj sobi da zapinjem o njih. Osjećamo se kao da smo samo privremeno tu. Naziv "zapisi" upućuje na lični emotivni doživljaj. Kao da je riječ o zabilješkama koje čovjek brzo uradi i ne pridaje im neko veliko značenje.

* GLAS: Koji vremenski period obuhvata postavka u banjalučkoj LTG galeriji?

LUČIĆ: Najstariji crtež na izložbi je iz serije crteža "Anatomija jedne želje", koju sam započela 1995, tri godine poslije dolaska u Španiju. To je ciklus koji i dalje nastavljam, jako mi je drag i neiscrpan kao tema. I dalje u njemu nalazim neku vrstu znatiželje. Ostale slike sa izložbe nastajale su u posljednje dvije do tri godine.

* GLAS: Kako je počeo Vaš susret sa umjetnošću?

LUČIĆ: Sve svoje aktivnosti, osim slikarstva, svela sam na minimum. Osim na Akademiji umjetnosti, diplomirala sam i književnost. Svaki put kada se selim ostavljam knjige, na kraju sam ostavila pet, šest knjiga koje uvijek nosim sa sobom. Biblioteka mi se svela na tih nekoliko knjiga kojima se uvijek vraćam. Iz cijelog repertoara lijepe književnosti čitam jedino autobiografije umjetnika ili neka njihova svjedočenja koja me interesuju. Svoj život sam svela na jednostavnost. Idealna situacija mi je kada u toku dana nijednom ne zazvoni telefon, kada me niko ne traži. Volim kada mogu da u ateljeu budem deset do 12 sati bez prekida. Kada se uveče vratim kući, nastavim da crtam. Pored crtanja, predajem i na univerzitetu.      

* GLAS: Da li biste mogli da uporedite našu i špansku likovnu scenu?

LUČIĆ: Uvijek volimo da se poredimo sa zapadom i mislim da je u tome naša greška. Ako baš moramo da se poredimo, ima toliko stvari u kojima je ova naša situacija mnogo bolja nego njihova. Banjalučka LTG galerija ljepotom svog prostora i ekskluzivnošću enterijera može da se nalazi u centru Madrida, Pariza ili Londona. Ljudi iz ove galerije su veoma profesionalni. Saznala sam da je zgrada u kojoj se nalazi Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske nekada bila zgrada željezničke stanice. Taj prostor odlično izgleda. Nemamo razloga da smatramo da smo lošiji što se tiče galerija, muzeja, a ni kvaliteta izloženih radova, ni brojnosti publike koja dolazi na izložbe.           

Štaljo

- Bila sam na otvaranju izložbe djela Envera Štalje u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske. Ta izložba me obradovala na poseban način, jer sam vidjela brojnu publiku koja je došla u Muzej. Među posjetiocima sam primijetila ženu sa bebom, kao i drugu ženu sa troje djece, ljude raznih generacija. Izgleda da je taj kulturni događaj mnogo značio Banjaluci - rekla je Mirjana Lučić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.