Mimara varalica, muzej sramotan

ZAGREB - Mimara je promišljeno lagao i falsifikovao umjetnička djela, a to mu je uspijevalo zbog političkih veza. Njegov je muzej po toj obmani i falsifikatima jedinstven u Evropi i Americi.

Ovo tvrdi slavni britanski likovni kritičar Brajan Sjuel,  čiji je tekst u nedavno objavljenoj monografiji "Croatia: Aspects of Art, Architecture and Cultural Heritage" izazvao mnogo polemika u hrvatskoj javnosti.

Naime, osim tekstova vodećih britanskih, američkih i hrvatskih stručnjaka o hrvatskoj kulturi, pažnju javnosti posebno je privuklo Sjuelovo istraživanje zagrebačkih muzeja, u kojem Antu Topića Mimaru naziva varalicom, a njegov muzej sramotu Hrvatske.

Tu staru sumnju koja "ispliva" svakih nekoliko godina Sjuel je istraživao u čestim posjetama Hrvatskoj i njenim muzejima, a u Zagrebu je, kako piše, prvi put bio 1975. godine i od tada se u njega vraćao nebrojeno puta.

- Prvi put sam vidio Mimarinu zbirku u Vili Zagorje 1983. godine, a za nju sam prvi put čuo 1967. godine. Tada sam upoznao jednog od Mimarinih posrednika, čovjeka koji je radio s Mimarom za vrijeme rata i u poslijeratnim, haotičnim godinama - objašnjava Sjuel.

Kako tvrdi, posao tog posrednika je bio da jako jeftino kupuje slike impresivne veličine i motiva. Slike koje su se jednostavno mogle "poboljšati" dodatkom lažnih i vrlo ambicioznih potpisa.

- Ovo vrijedi i za većinu Mimarinih slika, ali ne za sve, kao što sam i naveo u knjizi. Kao dobre primjere tih falsifikata u knjizi sam naveo takozvanog "Rafaela", te dvostrano remek-djelo "Sv. Petar na postolju", jedan od Mimarinih darova Galeriji Štrosmajer - istakao je Sjuel.

Lažna priroda većine Mimarine kolekcije, dodao je on, lako se otkriva svakom i malčice iskrenom istraživaču istorije umjetnosti.  

Iako nikada nije lično sreo Antu Topića Mimaru, objašnjava kako je kolekcionar postao ozloglašen već 1963. godine, kada je Metropoliten muzeju, za 600 hiljada dolara, prodao srednjovjekovni krst od slonovače "The Bury of St. Edmunds", oko kojeg se i danas vode mnoge polemike.

Po njegovim saznanjima, Mimarina zbirka jedinstven je primjer prevare u Evropi i Americi. Drugi kolekcionari, a kao dobar primjer navodi Štrosmajera, pravili su greške u atribucijama, ali sasvim nenamjerne.  

- Mimara je radio sasvim suprotno. On je promišljeno varao i falsifikovao. Jedino što sam mogao da zaključim je do je Mimara bio nepovrediv u staroj Jugoslaviji zbog prijateljstva s Titom - naglasio je Sjuel.

Oštar jezik

Brajan Sjuel više od 30 godina piše kritike za "The Evening Standard". Dobitnik je brojnih novinarskih i kritičarskih nagrada. Sjuelove kritike čitane su zbog njegovog velikog znanja, detaljnih recenzija i opsežnog vokabulara, ali i oštrog jezika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.