Foto: Milorad Mandić Manda: Pozorišta nisu poker aparati
Ako sve ljude koje nazivamo čuvarima jezika, kulturnog blaga i nasljeđa sklonimo sa pozorišne scene, šta onda treba da ostane na sceni. Da li su to poker aparati, kao u bioskopima, kladionice ili možda kafići.
Šta onda ovom narodu preostaje što treba da predstavlja i kulturu i nasljeđe. U Beogradu više nemate dva lepa i normalna bioskopa - kaže u intervjuu za "Glas Srpske" beogradski glumac Milorad Mandić Manda.
On ističe da i pored najbolje volje ne stiže da pogleda sve nove predstave u kojima njegove kolege igraju, jer nema dovoljno slobodnog vremena.
- Profesionalne obaveze često ne dozvoljavaju toliki broj slobodnih večeri da vidim sve beogradske predstave. Još nisam stigao da odem da vidim mjuzikl "Kosa" u "Ateljeu 212" - rekao je Manda.
* GLAS: Kako izgleda kada glumac umjesto na sceni sjedi u publici?
MANDA: Glumci su obično pretpremijerna ili premijerna publika ili gledamo prvu reprizu predstave. Ali dešava se da obaveze diktiraju neki drugi tempo i druge kilometraže. Na svoju radost zaposlen sam na snimanju serije "Selo gori, a baba se češlja" već tri i po godine, tako da dobar deo svog vremena u toku godine provodim na terenu. Kada se vratim u Beograd, ako se ukaže prilika, odmah trčim na predstavu, pa čak i ako je u pitanju generalna proba. Volim da vidim šta su moje kolege radile. Imamo običaj da se malo ispričamo posle predstave i da damo sugestije. Nekada nismo ni svesni koliko glumcu može da se pomogne savetima.
* GLAS: Kakvo je stanje na pozorišnoj sceni u Srbiji?
MANDA: Pozorište je u velikom problemu što se tiče Beograda. Nisam najkompetentniji da pričam kakva je situacija u pozorištu, iako igram u desetak predstava. Reč je o predstavama na repertoarima Beogradskog dramskog pozorišta, Zvezdara teatra, Pozorišta "Boško Buha". Ako je u problemu bilo koje beogradsko pozorište, onda u najmanju ruku ostala pozorišta u Srbiji ni ne postoje. Sada se politikom pozorišta bave ljudi koji misle da od njih počinje pozorišni život.
* GLAS: Na koji način vidite budućnost domaćeg teatra?
MANDA: Ne sme se desiti da sve ti glumci koji su prošli decenije i decenije i otvarali put nama mlađim i srednjim generacijama izbrišemo kao gumicom i da krenemo od početka. Imamo neke reditelje koji imaju četiri i po režije iza sebe ili čak jednu ili nijednu. Sa druge strane, imamo one koji nisu napisali nijednu knjigu, a bave se kritikom. Onda možemo da se zapitamo kuda sve to vodi. Ako je to budućnost što se tiče pozorišta i bioskopa onda rado neću učestvovati u toj igranci.
* GLAS: Pored uspješne karijere, imate i stabilan i sređen porodični život i četvoro djece. Je li teško održati jednak uspjeh na obje te strane?
MANDA: Teško jeste, ali to je moj krst i ja ga nosim. Kao svesno i odgovorno biće i roditelj moram time ozbiljno da se bavim. To što mi drugi ne daju da se u dovoljnoj meri opuštam sa svojom porodicom kao što čine normalni ljudi u normalnim okruženjima i državama moram da prevaziđem. Uspevam nekako da se izborim sa tim.
- Publika uvek bolje vidi od mene koji sam na sceni i igram u predstavi. Bitno je da je ta publika dobronamerno i prijateljski raspoložena. Kada je tako, onda saveti mogu mnogo da pomognu celoj ekipi predstave - kaže Milorad Mandić Manda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.