Milivoje Unković: Imamo kompleks da nismo moderni

Umjetnost Aboridžina je jedinstvena. Oni prave tu ornamentiku, koja je neobična. Predmete koje izrađuju prodaju za malo novca ljudima sa zapada, a oni ih prodaju po visokim cijenama u američkim galerijama - rekao je u intervjuu za "Glas Srpske" likovni umjetnik profesor Milivoje Unković, koji radi i stvara u Njemačkoj.

On kaže da se svakodnevno interesuje za umjetnost našeg prostora i za mlade stvaraoce koji izlažu na domaćoj i međunarodnoj sceni.       

* GLAS: Kako Vam se čini likovna scena Republike Srpske?

UNKOVIĆ: Vrlo revnosno pratim zbivanja u kulturi Republike Srpske, jer to je i sastavni dio mog posla. Nisam u situaciji da propratim sve izložbe tih mladih umjetnika, ali pratim preko interneta. Svako jutro čitam elektronsko izdanje "Glasa Srpske". Likovni prostori i život koji se dešava u Srpskoj su u onom smislu aktuelni kao i u svijetu. Kada je u pitanju umjetnost uopšte, radi se o vrlo osjetljivim stvarima, senzibilitetu ljudi, individualnosti. Najveći rezultat profesora je da ne ometa personalni dio razvoja studenta koji je najbitniji. To je onaj dio koji je sinteza svih emocionalnih i misaonih energija umjetničkog djela. Ono što se osjeća u zemljama u tranziciji je kompleks da nismo moderni i da negdje kasnimo. Tako da ima malo pretjerivanja u nekim proporcionalnim odnosima "nove umjetničke prakse" i klasičnog. Danas u Republici Srpskoj imamo uglavnom mlade autore, što je vrlo dobro. 

* GLAS: Imamo li prava tumačenja umjetnosti oko nas?

UNKOVIĆ: Ima vrlo površnih tumačenja poimanja savremenog, modernog i klasičnog. Zar nije Šekspir najsavremeniji, jer se igra u svim svjetskim teatrima. Egipatska umjetnost je svaki dan prisutna oko nas na ovakav ili onakav način. Nije uvijek savremeno samo ono što se odnosi na vrijeme i prostor u kome živimo.

* GLAS: U čemu je najveća vrijednost umjetničkog djela?

UNKOVIĆ: Umjetničko djelo nije samo onaj finalni čin koji se može vidjeti i opipati, to je onaj ukupan proces od ideje do konačne finalizacije. Koliko je čovjek komplikovan po svojoj unutrašnjoj strukturi, toliko je komplikovano i umjetničko djelo. Umjetnička djela žive u svom umjetničkom vremenu, to je vrijeme koje je negdje između ovog realnog i onog vječnog spiritualnog. Tu su remek-djela koja ne može potrti nijedno vrijeme, njihovu estetiku, ona nadživljuju i svoje tvorce i vječno traju.

* GLAS: Gdje je danas granica između savremene umjetnosti i banalnosti?

UNKOVIĆ: U našem vremenu je dosta prisutan postmodernizam. Ima jedna stvar kada je u pitanju nova umjetnička praksa, ne treba smetnuti sa uma da je postmodernistička kritika vrlo vješto zamijenila likovno za vizuelno. Likovno podliježe kriterijumu vrednovanja. Kada umjetnik odluči da jedan industrijski predmet proglasi umjetničkim djelom i potpiše ga, on je založio sav svoj autorski ugled i to ima smisla. To je definisano 1917. godine i postavlja se pitanje da li ikada više jedan industrijski predmet može postati umjetničko djelo. Kada je Maljevič naslikao "Crni kvadrat", to je bio završetak cjelokupnog stvaralačkog procesa i sazrijevanja. Njegova slika "Crni kvadrat" jeste umjetničko djelo, a kada bih ja napravio crveni ili plavi kvadrat, to više nije umjetničko djelo. Mislim da bi neke stvari morale, a u svijetu su već i počele, da se raščiste. Suština postmodernizma je pluralizam. U jednom vremenu i prostoru postoje sve moguće likovne poetike, bez pretenzija da se jedna forsira na štetu druge. U kulturi je ljepota razlike u odnosu na druge prostore. Najbitnije je ono autohtono sa određenih prostora. 

Savjeti

- Kao bivši profesor na Akademiji umjetnosti imam i određene poglede iz pedagoškog ugla na mlade umjetnike. Ne mislim da bilo kome dijelim savjete šta bi i kako bi trebalo raditi, jer to nisam činio ni kao profesor. Pokušavao sam uvijek da studente poštedim suvišnih savjeta - kaže profesor Milivoje Unković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.