Milenko Stojičić: Andrić ponovo u Bosni

Institucije koje bi, po definiciji, trebalo da "dočekaju" jubilej pola vijeka od dodjele Nobelove nagrade Andriću čekaju da budu pozvane na "doček", kojega će neko drugi upriličiti! Naravno, Andrić bi nas i danas upitao: "Obilježavate li jubilej zbog mene ili zbog sebe?"

Rekao je to u intervjuu "Glasu Srpske" prozni pisac, kritičar, esejista, antologičar Milenko Stojičić koji je nedavno objavio dvije knjige o Andriću - roman "Piši tiše Andrićevo ime", u izdanju Radio-televizije Republike Srpske i "Andrić, edž privata", koju je objavila banjalučka "Besjeda".

* GLAS: Vi spremno dočekujete jedinstven jubilej srpske književnosti pola vijeka od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću, a niste ni u kakvom odboru za doček. Da li je "opasno" pisati povodom "petoljetki" i ostalih ljetki?

STOJIČIĆ: Nisam u odboru za doček jubileja, i ničiji sam odbornik! Pisac ne bi smio da liježe na "teme dana", kalendare, na proslave, obilježja! Ja, međutim, Andrićev jubilej "dočekujem" već desetak godina knjigom pripovjedaka "Andrićev pismar", romanom "Adresat Andrić", te novim dvjema knjigama, romanom "Piši tiše Andrićevo ime" i antologijom "Andrić, edž privata"! Mogao bih, zar ne, konkurisati za "ambasadora" Andrićevog djela, kao što je Eva Ras proglašena ambasadorkom Kočićevog djela!!!

* GLAS: Kako biste, autorski, opisali novi roman "Piši tiše Andrićevo ime"?

STOJIČIĆ: Prethodne knjige o Andriću, zbog "slabosti" prema novom romanu, smatram pripremom, studijom teme romansirane sada! Kraduckam riječ "priprema" od jednog, meni dragog i čitljivog pisca! Moj uvaženi recenzent David Albahari, pisac svjetskog renomea, kaže da, pišući o Andriću, "nastavljam da tragam za samim središtem, samim srcem veštine pripovedanja"! Nisam, dakle, izvršio literarno samoubistvo - napisao roman s tendencijom, "romanesknu odbranu" Andrićevu na suđenju koje mu, danas i ovdje, mnogi zakazuju! S druge strane, pritajeno polemišem upravo na način, kako kaže Milisav Savić, moj drugi recenzent; pišem "strasnu, zapaljivu, provokativnu i do bola iritirajuću intertekstualnu knjigu"! Ja, zapravo, Andrića ponovo dovodim u Pripovjedačku Bosnu" (Bosnu od Bosne, kako je zovem), upoznajući ga sa njegovim likovima našega vremena: pokazujem mu našeg Đerzeleza i našeg Madžara, našega doktora Levenfelda, našega novoga Radisava na novome kocu, našega Omer-pašu i našega Abid-agu zvanog Abu-Hamza... Figurativno rečeno, pokazujem Andrićeve rečenice izašle iz knjige i pretvorene u staze i puteve. Lako mi je bilo napisati roman, jer je Andrić, pišući o prošlosti, "pisao unaprijed", za mene i za druge, naravno... Moj "sveznajući pripovjedač" (često protivu mene!) ponovo čita i javno tumači Andrića, smatrajući da smo svi pali na Andriću!

* GLAS: Kako tumačite konstantne napade na Andrića?

STOJIČIĆ: Oni, čije je zanimanje i zvanje "napadač (na) Andrića" - konstantno se napadaju i raspadaju, i od njih je ostala ljuska, koja ne zavređuje ni da se ćušne nogom ili olovkom! Naravno, ne napadaju oni Andrića, nego štroje crknutu Đerzelezovu ragu! Zamislite kada bismo počeli frontalnu istragu protiv pisaca koji su bili u raznim ratovima i robijama (Sokrat - plaćenik, Ksenofont - general), i kada bismo ponovo vadili njihove "rodne listove", brojali krvna zrnca njihovih roditelja?! Srušili bismo vavilonsku biblioteku (zajedn. imenica!) kao gronju od oraha i lješnika! Pa, Andrić je upravo romansirao takva čudovišta u ljudskome ruhu i obličju, zakrvavljene levitane, budaletine, nišče duhom i tijelom... Ti i takvi histerici hrane se svojom mržnjom kao što pelikan hrani ptičad svojom krvlju! Oni su nedočitani "andrićevci", doživotno pali na maturi, ili na godinu; samo su od nekoga načuli da je Andrić nešto pisao! Ti jadnici su unajmljeni (kao narikače!) od strane onih koji vire kroz plot mržnje! Međutim, neprilično je i preko svake mjere tobož-hvaliti i bez razloga "prisvajati" Andrića, (pre)upotrebljavati ga, svojatati u stvarima dnevno-političkim i drugim!

* GLAS: Čiji je Andrić?

STOJIČIĆ: Čiji je Dante? I danas se nekoliko gradova "bore" za Danteov grob! Andrić se testamentarno potpisao - i neka to gledaju i zagledaju istoričari! Kome je stalo do toga - naći će mnoge Andrićeve rečenice o "pripadnosti" i "pripadanju" (o ljepoti grafije ćirilice, na primjer). Andrić je literarna svojta, književni rođo svakoga onoga koji ga je vertikalno pročitao, koji se "izmjerio" na piščevoj rečenici, udahnuo neštost Njegovog zahuka samosti, tišine, ćutanja!

* GLAS: Šta bi Andrić danas rekao o knjizi, priči i pričanju?

STOJIČIĆ: Zamuknuo bi! Zasvrbio bi ga onaj silni "Nobelov novac" kojega je (u dvije rate) poklonio za gradnju biblioteka u BiH! Umjesto biblioteka, u BiH su "izgrađeni" rovovi, grobovi, kosturnice, groblja, "izgrađeni" srušeni mostovi i kuće, ali i nagrađeni bijeli dvori nekadašnjih crvenih barona! Vjerujem da bi Andrić poništio uplatnice! Samo ne bih volio da na televiziji vidi ono što sam ja vidio; lijepa direktorka biblioteke, sa pomalo erotizovanim pogledom, svečano izjavljuje: "Niko ne čita banjalučke pisce!". Njoj je afrodizijak nepročitana knjiga!

Antologija

* GLAS: Kako je bilo spremati Antologiju u kojoj je Andrić lik?

STOJIČIĆ: Poslije Kočića i Kiša, i Andriću sam 'posvetio' knjigu koja u antologijskoj formi ilustruje fascinaciju (inspiraciju) njegovim djelom drugih pisaca. Ovom knjigom Andrić je "kažnjen"! Naime, On, koji je žudio za autorstvom bez autora (helenski ideal Anonima), ovdje je postao stoimeni lik pjesnika, pripovjedača, romansijera, dramskih pisaca. Dakle, Andrić je literarni lik u radovima od Ive Vojnovića i Miloša Crnjanskog, pa do Bazdulja i Blagojevića - sto pedeset pisaca! Antologijom sam htio da ilustrujem ono što piše i moj recenzent, Jergović; da je "Andrić naš najfrekventniji i najvalentniji pisac"!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.